недеља, 31. јул 2016.

I ZA OVO MALO OPROSTI




Znala sam da ćeš doći, 
 čim te umori čežnja

Jer tebi je, kao i meni 
iskrena ljubav težnja

Protiv nje vojuju Tuge, 
svačim potpiruju strah

Ali je srca jaka
očas pretvore u prah.

***

Malo je falilo da se
 uputim ka tvojoj kući
Al kiša je najednom pala
 Maločas,
o prozore navali tući,
bilo bi moguće svašta,
 za to joj od srca hvala.
Pusti me,
Uteha nisam 
neću da s tobom iznova grešim
Da li smo napokon skupa,
Srce ko cipele,
 po stoput,
 šniram i drešim.
***
Ona je tvoja žena,
 poštujem odluku svaku
A da li je meda i žuči,
više u takvom braku
Užasno mrzim kad piješ,
 kad mi se smeješ tako
Na onu fotelju,
tamo,
odloži svoj sako.
Evo obećavam čvrsto,
Neću te više pitati ništa,
 i za ovo malo oprosti
Ljubav je čudna priča
u kojoj smo česti gosti
Neki se zadrže dugo,
 a neki tek lečak
Ne gledaj me strašljivo,
jadno,
 ko prekorom ucveljen dečak.

A šta ako iz naše tajne
 iznikne stvarna sreća
Ova ljubav u našem srcu
postane,
 i od greha veća
Ispij taj viski,
hajde,
 postelja dokaz čeka
Da li me ljubiš jako
 il sam ti želja preka.

Mesec se sapleo, o grane bora,
 glumi ogledalo nama
Ma, šalim se,
I njemu je sigurno drago
što noćas ne spavam Sama.

Poetesa Nevenka Jovanović
art.  Nelly Poerich


pesma iz knjige pesama /Zapitah godine/
Sva prava zadržana
strogo zabranjeno svako kopiranje i postavljanje na druge kanale
063 181 41 59
                                   nellypoerich@gmail.com





PESNIKINJA PESNIKU OBLAČI PESMU& poetesa Nelly Poerich





Pesnikinja pesniku oblači pesmu
Kakve joj stvari nalaže duša
Stihove bira od teške svile
Linije setne posebno mile.



Biserom jasno naglasi zarez

Poneku tačku tugi za zez
Haljina strofe, uteže stilom
S kaišom dana prožetih kišom.

Pesnik je čeka s požudom prati
Briju ga hitri uzdaha sati
Vispreno seku svaku im laž
Koja bi pesmi ubila draž.

Pesnikinja pesniku oblači pesmu
Izvrće pune džepove srca
Sitnica nekih sirotih dama
Izvini dragi dugo sam sama.

Pesnik ne ćuti dijalog slaže
Poneko slovo stidljivo važe
Rovari dušom nje li se seća
Nalakćen senkom rođenih pleća.

Pesnikinja oštri olovku nade
Sve one srcu nanete jade
Zalutalom stihu gumicom preti
Zluradom što joj neda da leti.

Zastaje zebnjom šaljivog sleda
Linijom kosom, žaokom jeda
Dvotačku stavlja žudnjama vrelom
Dok joj se čipka uvija telom.

Pesnikinja pesniku oblači pesmu
Paletom složnih pastelnih snova
A mrgud se duri obrvu diže
Šahovskim poljem poteze niže.

Policom dube orfeji slave
Čikaju hice mahnite jave
Dama se češlja zagleda pramen
Seče ga baca, ko joj je kamen.

Pesnika laktom golica sumnja
Po svakoj strofi šunja li šunja
Na mirisnu notu ljubavi liče
Povoda nigde da na nju viče.

Pesnikinja pesniku oblači pesmu
Zastane svakim vrištećim slogom
Ideje bira pažljivo slaže
Ljubavlju zlata koje ih snaže.

Proziva sreću stihom je moli
Da da joj onog kog silno Voli
Prstena nigde jednog pri ruci
Koja teskoba u mirnoj luci.

Prozor se tako gospodski drži
Okrenut jugu i noću prži
Pesnikinja pesniku ko starom grofu
Oblači svaku udobnu strofu.


Nelly Poerich


Poetesa Nevenka Jovanović
art.  Nelly Poerich


pesma iz knjige pesama /Zapitah godine/
Sva prava zadržana
strogo zabranjeno svako kopiranje i postavljanje na druge kanale
063 181 41 59
                                   nellypoerich@gmail.com

STARI PODERAN DNEVNIK &poetesa Nelly Poerich


Zaklanjam Nadom lice

sećanje ko lepezu širim
bolnija skvasim suzom
pred nekim tek zažmirim.

Spiskane godine glavim
u stari poderan dnevnik 
možda mi posluži nekad 
ko stranih jezika rečnik. 

Sad važno je da smo skupa 
sreća nam utire pute 
i Mesec nam spokoj nudi 
raširio srebrne skute. 

Zatvori vrata za sobom
vetar se razduvao, gruva
bezobraznik bi tvrđavu da sruši 
i ne sluti da Bog nas čuva. 

poetesa Nelly Poerich


*Pesma iz zbirke “Usne na rubu zelje”
Zaštićena autorska prava


/strogo zabranjeno svako kopiranje i postavljanje na druge kanale/

недеља, 24. јул 2016.

ŠTA TO MORE IMA PROTIV NAS& poetesa Nelly Poerich




Šta to more ima protiv nas
 i sada divlja, talase huška

Meseca nigde, zapio se negde

Na nekoj se rivi s oblakom valjuška


I zvezde se povukle u sazvežđa svoja

Neku nam zvrčku spremaju slutim

Nemoj me puštati ni delić sekunde

Ljubi me onako strasno bez daha

Jedino tako znam da zaćutim.
   


                                                          
                                                                

NEVENKA JOVANOVIĆ &
ART. NELLY POERICH
 &ZAŠTIĆENA AUTORSKA PRAVA
&STROGO ZABRANJENO SVAKO KOPIRANJE I POSTAVLJANJE NA DRUGE KANALE&












NE NAPUŠTAJ ME PESMO& poetesa Nelly Poerich


Ne napuštaj me pesmo

U ovom presudnom času

Na krila skrhana bolom

dodaj življu nijansu



Čudna me obuze seta

ko patina konjičku sablju
da visim zakrivljena nadom
Crpeći krvavu snagu

U nekom životu tamo
možda sam ratnik bila
dobijala ratove lako
na daleko slavljena sila.

Zgrešenja sigurno beja
Čim duša patnjom mi ječi
u ponoć kad utihnu sati
kovanica tvoja me leči

Ne napuštaj me pesmo
Ko ljubav što imah tada
Osudjena na propast
Od ubogih duša strada.

Te klasne razlike uvek
iz bogate kuće je bila
otac njen ni da čuje
da nam se ljubav zbila.

Umesto njene ruke
date mi bogatsvo kleto
siromašnima ga podelih,
i otad me ko pustinjak, eto.

I ovim životom tragamo,
tuga nas ko slepce vada.
Na obali rastanka našeg
jos uvek nespokoj vlada.

Daljina, opet nam pretnja
svaki nam pokušaj slama,
on u svojoj tišini,
a ja u svojoj sama.

Ne napuštaj me pesmo
ojačaj i njemu krila
podseti ga milosnim stihom
da sam mu ljubav bila.

Da snovi nam nagoveštaj daše
spojiše čudima svojim,
ojačaj tananost njinu
odlučnim rimama ovim.

Izgubiti se ne smemo više
u bezdanu tudjih htenja
daj mu kormilo srca u šake
da više smer ne menja.


poetesa& Nelly Poerich





                                                       
                            pesnikinja NEVENKA JOVANOVIĆ ART NELLY POERICH
STROGO ZABRANJENO SVAKO KOPIRANJE I POSTAVLJANJE NA DRUGE KANALE













субота, 23. јул 2016.

ONA KOJU VALJA SLUŠATI Novi Roman by Nelly Poerich, I RECENZIJA Isidore Bjelice /siže i uvod romana



RECENZIJA

Isidora    Bjelica

 

ONA KOJU VALJA SLUŠATI je roman retko zanimljive dramaturgije koji daje odgovore na pitanja psihologije i ontologije savremene žene. Njenih strepnji, nada, ega, ljubavi, ambicija…

Neli je stvorila nju ejdž Mirjam zaplet toliko prijemčive ne samo svojim briljantnim dijalozima već i likovima koji funkcionišu kao paradigme ovog novog sveta u kome se nalazimo u kome se prepliću arhetipski odnosi ali i nove informacijske dimenzije muško ženskih odnosa.

 

Koliko žena ostaje žena, koliko je menja karijera, ambicija, ljubav, okolnosti brzine života…

Šta su htenja i snovi današnje dvadest devetogodišnjakinje postaje univerzalna priča u kojoj se prepoznaje svako biće zagubljeno u triviji stvarnosti i daljini sopstvenih iluzija…

Posebnu vrednost ovom romanu daje neočekivano izbegavanje svih stereotipa iako nam se čini da pratimo jednu dobro poznatu  priču svakim pasusom shvatamo koliko je nepoznatog u poznatom, neobičnog u običnom pa čak spisateljica nema ni strah od hepi enda koji ovde poprima jednu potpuno novu dimenziju…

 

Leksika, dramaturška dinamika, dijalog, opisi likova sve je to sačinjeno na jedan veoma delikatan i nepretenciozan način koji čitaoca uvlači u ovaj čudesni mikrokosmos života jedne mlade žene….

Roman tako u skladu sa Jausovom tezom estetike recepcije može se čitati višedimenzionalno, zavisno ko šta očekuje i može da vidi…Kao uzbudljiva priča o ljubavi i sazrevanju, novinarstvu, ambicijama i smislu i impostaciji mlade žene u savremenom društvu koje boluje od svih starih atavizama ali i kao post post moderna slagalica koja nam kroz jake emocije daje novi ram otudjenog društva.

Ona koju je valjalo slušati postavlja se kao ultimativni roman nove generacije žena koja će svaka pronaći svoju tačku anagnorizma, bilo da se ona ostvaruje preko emocija, kognicije ili same dramturgije…

O samoj preciznosti vodjenja radnje i likova govori jasna predstava da se roman može gotovo automatski transponovati u seriju ili film sa onim istim neodoljivim potencijalom oslobodjene ženskosti sa kojim je to nekada virtuozno činila omiljena Mirjam…

Okolnosti, moral, svest sve je to danas drugačije ali ne i ona kvintesencija ženskosti koja uvek iznova sanja svoj romantični san bez koga se oseća neostvarenom ma kako da je uspešna.

Roman koji se voli i kojem se ponovo vraća

 

 

 Beograd, 20.09.2017                                                                                                                                

 

 

Siže Romana

 

Sara Skitnja je dvadesetdevetogodišnja novinarka urednica ženskog časopisa “Dama sa Stilom“. Njenu ambiciju, alegorično oslikavaju i njene dragocene štikle, koje je pri svakom kuckanju opominju i upozoravaju da zadugo ne odstupi od koda normalnosti, i pored ružičastih naočara, dok se čvrsto drži riskantnih stepnika pri uspinjanju na društvenu lestvicu uspeha. Zadojena ljubavlju, Sara, kao profi -borac, hrabro staje na  stranu istine i pravde,  otvoreno prkoseći vremenu koje je u raskoraku.

 Kroz niz originalnih rubrika dotiče se mnogih tema, vrcajući savetima. Kad joj ponestane odgovora na tajnovitom životnom putu, novog vremena gde  kompjuterizacija ima sve veći primat, traži ih  i u zvezdama.

U potrazi za pravom, iskrenom ljubavlju, njen ljubavni život  je pun dramatičnih obrta . Ulazi u  raznorazne zaplete pri kojim su barometri, tuge, očaja  i svake ružne pojave, njene tri veštice, tri krpene lutke koje “žive“ u njenoj kući. Taj njen bajkovit pogled na svet je izdvaja i čuva od surove  realnosti, sa kojom se suočava i maestralno nosi.

 U trenucima osame iz njene preosetljivosti izranja poetičnost koju pretače u stihove pišući poeziju.

Sarina omiljena parola je “Istina na na tronu pravde”...


 UVOD

TUMARAJUĆI SNOVIMA DA DOKUČI JAVU… SARIN ODRAZ uoknu vremena

Neka čudna tmina se jezno ušunjala u usnule nade starosedeoca Beograda, i mladeži koja  odasvud navire, umrežena virtuelnim komponentama komunikacije. Upečatljiv trag nespokoja se gotovo svuda ogledao, baš kao u nekog nemilog stranca, naročito iza ponoći znatno uveličan uličnim svetiljkama. I pored svesrdnog opiranja nekakva prinudna  pognutost u duhu gospodstva se nazirala na nisci proteklih godina koje su poštapane strepnjom zakoračile u novi vek..

Ljubav  zbunjivo posustaje, pred dugim tipkanjem  magičnih dugmića, neumorne tastature, hladnokrvnog kompjutera, opažajući samo ona srca koja  napaja  krvotokom.   Ogoljena žutom štampom, kao kakva prostitutka, zazire od svakog bahatijeg mračnijeg ugla ili  pločnika, pa  i od tog ubitačnog čvrkanja , uvek na meti  gadnih virusa. 

I kad bi se u iscrpnom naporu odupirala pohotnim sladostrasnim užicima, da sačuva svoje dostojanstvo, neki bi je dokačio, onako s leđa, klošarski. Zaražena sistemom, gordila bi se poput čelične lady, pokazujući i pesnice ako ustreba. Ali bi ubrzo prozvana od Vaseljne, posustala u toj borbi sa vetrenjačom, i pala u postelju neuništive negovateljice Nade.

Okrepljena njenim čarobnim napicima, iznova se pridiže, i nastavi da sledi puteve svog  plemenitog srca, i onda kad je dokači strepnja od granica, nekih novih daljina. I sad je pri zalasku Sunca, naglo prikoči  Carinica Tuga,  kao da je najokorelija krijumčarka droge, te opet neodlučno  zasta, kršeći svoje lepo izvajane, duge prste umetnice. Bol se poneo izrugavanjem, preturajući po njenim elegantnim koferima ukrašenim zlatnim rubovima i drškama.... Ljubav se najednom okuraži normalnošću koja se najviše čuje i najduže traje. Otresito štiklama probode tog dosadnog obada, koji se obadao oko njenog damskog šešira. A Tugu oduva taman toliko,  koliko da joj utekne u pravcu lastinog repa.

“Moram požuriti, pre nego dva suprostavljena veka krenu da raspinju kazaljke do bestraga” , - bodrila je sebe naglas ta poželjna, naočita ratnica “ Romantika se drži na slamci spasa, u strahu da zauvek ne potone. Anđeoski ribari zatajili, da je bar oni spasu nekim veštijim zamahom božje udice”.

Sitni sati  su se sve bezvoljnije ukrcavali  u turbolentni voz  vremena u kome je umetnost lepote i preživljavanja za većinu postala misaona imenica. Samo bi njegovu halabuku i  drske zvižduke ispratio, odvažni lavež pasa i nehajni vetar sudbine....

                  RECENZIJA 


nevenka Jovanović art nelly Poerich
ZAŠTIĆENA AUTORSKA PRAVA
stroogo zabranjeno svako kopiranje i POSTAVLJANJE NA DRUGE KANALE

RECI TO NEŠTO ŠTO NISAM ČULA



Koja je namera dolaska tvog?
Da mi u srce saspeš svu sumnju?
Da niko me više dostojan nije,
osim čoveka u suknenom gunju.

Izmičeš svakom pitanju mom,
K’o da kraj tražiš u pukoj ljutnji?
Koliko se sećam, nije je bilo,
To, sam je zadevaš u svojoj ćutnji?

Reci to nešto, što nisam čula.
Šta reče? Nečuh, Fali mi sluha?
Ti nisi stvaran, priviđam, jeli?
E, nisam znala da ljubim duha.

Opet ta ćutnja, to mračno čelo.
Kuda s gitarom, prkosno, preko?
Ne trzaj žice, ne kali bes,
Ti voliš nekog, sasvim daleko.

A srce se  taman spasiti htelo.
Da li to spazih njezinu sen?
Nagla se čaša, zamalo pade,
Ruke nam spoji riskantan tren.

Čežnja se splela od ludog straha.
Koliko suza još trebam liti?
Godine, kud ste kranule? Nazad!
Za njega mlada još želim biti.

Čudna mi čuda, ost’o si duže.
Kakvu li ljubav škrabaš po meni?
Prsti se lome tu oko srca,
Skrušeno tvojoj dvoličnoj seni.

I strast se digla, uzbunu pravi.
Ko će je čuti u gluvoj noći?
Sudija mesec, s porotom zvezda,
Po sudu neba neće te proći.




Poetesa Nelly Poerich
pesma iz knjige pesama /Zapitah godine/
Sva prava zadržana

strogo zabranjeno svako kopiranje i postavljanje  na druge                                        kanale







субота, 16. јул 2016.

NE UĆUTKUJ ME ĆUTANJEM SVOJIM👄 poetesa Nelly Poerich

                                                                           

 

                                                              👄

Ne ućutkuj me, ćutanjem svojim,
daljinom koja olujom preti.
Ostani tamo ili se vrati
na krilima ove pesme doleti.
👄
Cilj ti je ljubav baš kao meni,
a žašto onda Amora kriviš,
i strelu što ti pogodi srce,
kad sada voliš, znaš zašto živiš.
👄
Neću da ćutim, ljubav da tajim,.
ni da se stidim uzdaha njenih.
Hoću da volim bez presedana
u svako doba očiju snenih.
👄
Ne ućutkuj me, ćutanjem bolnim,
daljinom što te od mene deli.
Dolazi više, šaljem ti krila
svom snagom pesme kojom te želim.


👄
Poetesa Nelly Poerich
pesma iz knjige pesama
/Zapitah godine/
Sva prava zadržana
strogo zabranjeno svako kopiranje i postavljanje na druge kanale

STIŽEŠ LI ANA& poetesa Nelly Poerich



Često je meni svraćala Ana,

lepša od sunca, prolećnih dana,

noseću uvek nešto u ruci

tražeći ljubav u mojoj muci.


Bila je gorda na svoju pažnju,
da bih joj išta sem hvala reko
gospodski beše, paženo dete
na njoj sve toplo, fino i meko.

Često se znala nećkati stidom
i kad joj sendvič ponudim gladnoj,
džeparac imah tek da se skrpim
nikad ko tad se ne žalih staroj.

Bunila me nekim pričama raznim,
na peron svake pristajah zadnji,
ko zadlji vagon teretnog voza
koji pijance vozi po kazni.

"Mlada je, neka": praštah joj mišlju,
a samo dve joj godine bežah
tutnjaše sati pogledima nežnim
a ja se slepac nehteh da ženih.

Vozovi kasne ko toga dana
Stižeš li najzad, najdraža Ana
Onako lepa, otmena, važna
ljubavi moja do groba snažna.


Poetesa Nelly Poerich
pesma iz knjige pesama /Zapitah godine/
Sva prava zadržana


strogo zabranjeno svako kopiranje i postavljanje na druge kanale

ĆUTALA BIH, AL' PESMA NEĆE& poetesa Nelly Poerich


*Prohodalo srce s korakom se muči 
ne cveljaj ga dušo prve reči uči .
Ovu pesmu pišem dok svoj korak snaži 
u svakom te stihu zaljubljeno traži.* 

I dok stihovi lagano teku
spiraju dušu prefinjenu meku
u  sitnim satima prepoznah setu
i slomljenih snova četu.

Suočim se, a vreme sudi 
porota mrskih ljudi 
volim te odzvanja nadom 
dok se privlačiš kradom. 

Ćutala bih, al Pesma neće 
ka tebi ko dete kreće 
zatetura se ponekom laži 
kad mesto u srcu traži.


Poetesa Nelly Poerich
pesma iz knjige pesama /Zapitah godine/
Sva prava zadržana
strogo zabranjeno svako kopiranje i postavljanje  na druge kanale

петак, 8. јул 2016.

VOLIM SVOJE GODINE& Poetesa Nelly Poerich




Hoću da volim sve svoje godine

onako kako teku po redu.

Neću ni jednu s tugom da delim
ni kad u kosi ugledam sedu.

Jer svaka je godina priča za sebe
uvod, razrada, zaplet i kraj
važna je pouka koju nam pruža
I kad nam se učini predalek Raj.

Prihvati godine s ponosom nosi
onako kako najbolje umeš
neguj, osluškuj dete u sebi
s prirodom da se lakše razumeš.

Ne krivi sliku svakoga dana
što loš si umetnik za delo veće,
neka si i slikar tople naive,
jer otud svo dobro obično kreće.

Odbaci gordost, mržnju i strah
Sa osmehom uvek dočekuj sreću
I kada zakasni ne gubi nadu
nedaj da putevi s pravog te skreću.

Obuzdaj korak, mudri strpljenjem
odmeri reči, pre no šta kažeš
godine prihvati neka se broje
mlad si koliko ih ljubavlju važeš.

Radi na sebi, ko rudar crnči,
blago u svakom srcu se krije,
založi dušom na čuvanje večno
Jer ni jedan trud u bescenje nije.

Lepota je delo koje svi požele,
pa sve misle mladost da je samo ima,
s godinama shvatiš, sadržaj, divotu
da se sve na licu ko nagrada prima.

Voli svoje godine očeliči zdravlje,
jer bol je ko rđa sto se teško skida
nagrize li dušu nagrišće i telo,
ovu gorku istinu ne gubi iz vida.

Pomaži se pesmom, ko pehar je drži
nektar s njenih krila lekovitost nudi
da je nema da l bi opstali toliko
Hvala sto nas uči da budemo ljudi.

Poetesa Nelly Poerich
*Pesma iz zbirke  ”
Zaštićena autorska prava
/strogo zabranjeno svako kopiranje i postavljanje na druge kanale/



U NAŠIM NOĆIM NAPISAH ROMAN &Poetesa Nelly Poerich



U našim noćima napisah roman 

Koji bi svi rado čitati hteli

al Sudba, izdavač tvrdo se drži

tek neki nagoveštaj okolo deli.



I ti bi da štrpneš delić tog dela 
Kad god ti okrenem prkosno glavu 
I taman ti ruka počne da lista
na glavu ti bacim haljinu plavu. 

Da onu istu koja sve pamti 
lude koktele, poljupce, suze, 
I petrov klavir u dnu salona 
I glupu svađu zbog njene bluze.

Sad ti je smešno, i meni ponekad
kad mi se sreća učini većom
kad ti se prišunjam ko mačka s leđa 
Potpirim želju mirisnom svećom

Ostavi roman nije još vreme
od muških likova glavni si ti 
Motaju se neki, sporedni, bledi 
Čast im je samnom i kafu piti. 

Ne nisam važna kako ti misliš
zdravo se nosim sa svojim duhom
a tvoja sujete probija plafon,
pa imaš problem nekad sa sluhom. 

Opet se praviš da nisi čuo 
Otimaš roman iz mojih ruku 
Nema tu ništa što bi nam sutra 
Šlagvorta dalo na staru bruku.

Grofica tu je i njena pudla 
Pudrijera zlatna, muštikla preko
zaklanja lice krišom ti maše
na njen mig si satima čeko. 


Gde sam ja bila, da li se šališ? 
Svirala klavir noćnu sonatu, 
dirala dirke notama nežnim,
a ti se ravnjao po njeno satu. 

Nije vas bilo dugo s balkona 
Zanos vas pesme odveo dalje 
da stari batler ne sruši vazu 
ne bi sve čula od vaše pralje..

Sjajan je roman i tuge ga hvale
I njih sam opisala u lepšem svetlu 
noću se tako razneži srce
navale sećanja uz pesmu setnu. 

Da to je pesma koja nas miri
kad god bi popili čašicu više 
Čitaj je ljubim te, tako je volim 
Uvek nam s prozora otera kiše.






Poetesa Nelly Poerich
pesma iz knjige pesama /Zapitah godine/
Sva prava zadržana
strogo zabranjeno svako kopiranje i postavljanje         na druge kanale



ZAPITAH GODINE& poetesa Nelly Poerich


Šta me to navodi da ti se podam, 
Onako, usput, kad bi se sreli 
I da je ljubav gde joj je mesto, 
U svemu do sad što nismo smeli.

Zapitah godine, izvrgnuh ruglu
sve ono lepo što čini dvoje
sapinjem o jablan preteklu nadu,
da sunce spustim u oči svoje.

Naglasak daješ, krilatiš reči
samo da ne bude obična priča 
Izvlačiš slogan iz svake jače 
na bol se prsiš zamahom biča.

Rasteruješ sumnju ili je praviš,
ciničan i šaljiv u isto vreme 
Odmahneš glavom, prigrliš sebi
iznova baciš ljubavi seme. 

Možda proklija jednom za svagda,
Šapuću poljupci po nagoj želji,
plode ih ruke slašću bez premca 
Drvo života u nama zreli.

Stojiš sa srećom u istoj ravni,
stamenim korakom mnogi bi lečak
vetar s splanine opasno preti
al ti si prekaljen još kao dečak.

Poetesa Nelly Poerich
pesma iz knjige pesama /Zapitah godine/
Sva prava zadržana
strogo zabranjeno svako kopiranje i postavljanje na druge kanale






петак, 1. јул 2016.

Ljubav je Glavna Glumica na sceni Života

Ljubav je Glavna Glumica na sceni Života i Zato je pustimo da ulogu odigra do kraja !!




Ljubav je melodija čarobnog takta
Prepustimo srcu neka nas nosi, 
i nije važno da li je svečana sala, 
i da li na obali plešemo bosi. 
Važna je osoba što je uz nas, 
zagrljaj koji sigurnost daje; 
dok se u očima ogledamo srećni, 
kao da milion zvezdica sjaje. 
Na sceni života glumica je glavna, 
u glumi se njenoj pronađe svako; 
ali kad je treba ispratiti verno, 
to grešnicima često ne pada lako. 
Podržimo ljubav, sve uloge njene 
jer ona je tu da ulepša svet. 
I kada nas iskuša u nekoj težoj roli 
raširimo krila, produžimo let. 

(Nelly Poerich) 

Ljubav je glavna glumica na sceni života, zato je pustimo da ulogu odigra do kraja. Pri svakoj njenoj veličanstveno odigranoj predstavi, nametnu se mnoga ljubavna pitanja, ali oni dragoceniji odgovori znaju i da zataje, iz samo njoj opravdanih razloga i nekog njenog tamnijeg lika u odrazu punog Meseca.

Nestrpljivo iščekujete da vas pogodi Kupidovom strelicom, i da uđete u tu slavnu ulogu isto tako teatralno kako to ona čini, mameći vas svim svojim moćima. Kako ljubavlju ovladati i pridobiti je zauvek, oponašajući njen zavodljiv korak, dok vam kolena klecaju od silnog uzbuđenja i znatiželje? Gde vas to vodi i ovog zimskog februarskog sutona, šta vas čeka tamo negde iza duge, i kakve varijante skraja makazama svakolike sudbine?

Strepnja se uvek tu negde nađe, sa čežnjom okoliša dangubi, a žudnja cepa i razara sa pohotom, dok bunare strasti utapa željom. No, samo polako, jer ljubav nije satkana od žurbe, ona je melodija koja traži takt. Prepustite se zanosima tela, i zaplešite… Utišajte racio na minimum, primirite radoznalost, ne preispitujte se suviše da li se ljubav i sudbina tale kao dve pijanice, tezgajući se negde gore, iza nekog varljivog oblačka.

Ne pitajte se čija je računica isplativija, jer na saldu vašeg srca uvek mora prevagnuti ljubav. Ta uvek rado viđena veličanstvena gospa i ove će se godine na Dan Svetog Valentina oglasiti ljubavnim čarima,
i svime što ide uz to.
Probudite ono dete u sebi koje ste u surovoj borbi sa životom ušuškali u najskrovitijem delu duše, onako zaštitnički, kao što je to vaša mati znala, dok vas je sa pesmicom cupkala na krilima, a vi radosno tapšali svakom provirivanju Meseca kroz vaš prozorčić snova, i svetlucavim iskricama zvezda, dok su se dražesno ogledale u vašim detinjim očima prepunih nade.

Odbacite strahove, sve njihove avetinjske sene prošlosti, i onda kad vas vrebaju iz prikrajka nekog bolnog trenutka razočarenja, potpirenog tuginim osvetničkim bojama revolta, kako bi im se ucviljeni još koji put bacili na ta koščata ružna kolena nespokoja i zaridali svom gorčinom suza, da ne bi mogli iznova onako bezočno likovati nad svojim smicalicama i lagarijama, rušeći vam sve mostove do prave iskrene ljubavi.


Zna ta zlosrdna nemilosrdnica i sa patnjom da se ortači u divlju reku, gurajući u sunovrat stenovite odrone na vaše puteve srca, mahnito plaveći vaša čista osećanja. Samo napred, ne osvrćite se, plešite, jer arija je tako božanstvena. Osluškujte glas anđela koji ispunjava odaje vaše duše, gde ljubav najrađe obitava.


Ljubav je u nama! Kličite svom lepotom blagostanja kojom vas obuzima. Ljubav je tu u svoj svojoj veličini, dosegnite je i pomognite si i kojom lestvicom mašte, slobodnije šireći krila, kao što ste to činili dok ste čvrsto verovali u njenu svemoć sreće. Neoglušite se na njen milostiv glas dok vas raznežuje i topi kao na vrelom dlanu pahulje.

Ne oglušujte se ni pokojom nanesenom ranom, još ne zaceljenom, već širom otvorenih očiju pustite suzu radosnicu, i nek se zapliću o vaše trepavice. Podražite sva čula radosti, i ugostite je aplauzom, obaspite je ružama, jer je ovo njen blagosloveni dan, Dan zaljubljenih.

Pustite ljubav da ulogu odigra do kraja, jer ona drži ceo naš svet!



Nelly Poerich 





Nevenka Jovanović art. Nelly Poerich, astrolog i pisac. Živi i radi u Beogradu. Astrologijom se profesionalno bavi 29 godina. Jedinstvena je po astrološkim otkrićima, koje za sada samo primenjuje prilikom tumačenja natalnih karata svojih klijenata, među kojima su mnoge brojne poznate ličnosti. Nelly s ponosom ističe da je sama svojim talentom i ljubavlju prema astrologiji pekla svoje umeće tumačenja, ali ne krije da je u astro-centru Fonlider, nekim čudom konekcije, ukačila i patentirala nova saznanja zapisana u astrološkim stepenima. Često zna reći da je poimanje astroloških simbola i njihovo tumačenje, sinteza umetnosti, veštine, visprenost i logike, skopčana intuicijom. Od 1995. godne pisala je za novinsku kuću Politika, u časopisu Horoskop, kao i za "Astrologos". Ističe da je rubriku "Veliki umovi o astrologiji", sama osmislila, stajući u odbranu astrologije. Poslednje tri godine piše za "Grand reviju". Nastupala je u mnogim radio i TV emisijama. Na društvenim mrežama je aktivna svojoj stranici Astrolog i Pisac Nelly Poerich SA Astrolgijom Na Vi. Uporedo, bavi se i pisanjem romana, poezije, dečije literature, scenaria i drugih tekstova. Objavila je dve slikovnice za decu "Našali se Pače malo" i "Rođendanac", gde kroz stihove deci približava zodijak. Njena dva romana "Ona koju valja slušati" i "Odlučna da uspe", uskoro će se pojaviti u elektronskoj formi na internetu. 

062 626 191 ili 063 181 41 59 
nellypoerich@gmail.com