уторак, 25. фебруар 2020.

RATOBORNA MAZULJO MOJA/ poetesa Nelly Poerich

                                               



                                         Ne sumnjaj ludice u tvoju ljubav
                          u svog čoveka kog voliš 
i kad mi piće otvori srce
jer znam da ćeš pre nego li ijedna u njega kroči
 ko mačka iskočiti zagrebati joj i lice i oči.
Ratoborna mazuljo moja
ne stoji ti ta tričava ljubomore boja
zameni je vatrenim poljupcem oko
i ljubi me, ljubi, ljubi žestoko.
Žestoko ko ovo piće
sunce i jeste tu da sviće.
Zanemari trzaj od srca brave
samo ti i ja imamo ključeve prave
Ostani dama kakvu te volim
kojoj nikada ne znam da odolim.

poetesa
 Nelly Poerich
sva prava zadržana






















петак, 7. фебруар 2020.

OnaKojuValjaSlušati New Roman by Nelly Poerich* ANJINI TRENUCI SLABOSTI/...👱💋💙💚💛💜

👱💋💙💚💛💜

OnaKojuValjaSlušati💜New Roman by Nelly Poerich💙SARINO ČAROBNO JUTRO💋/ 3. VLOG


 


*Imaćete priliku, kao urednica, da svojom visprenošću potkrepite reči i prenesete u ženski magazin „Dama sa stilom* Sarino čarobno jutro...

 

Požele da još jednom pročita e - mail, u vezi novog posla, da  potvrdi informaciju,  datum i vreme  javljanja.

- Ipak je to ovo čarobno jutro, nisam sanjala. Wow! -  požuri u kupatilo da se osveži.

Besprekorno se doterivala za odlazak u novinsku kuću. Samopouzdanje joj je raslo iz časa u čas, a posebno kad se u ogledalu odmerila od glave do pete, pri izlasku iz kuće. Kosu je blago uvila i pokupila u otmenu punđu. Diskretnom šminkom je samo pospešila govor njenih zelenih očiju, a pune usne je oivičila kreonom boje trule višnje. Te usne su bile spremne da negoduju na svaku nepravilnost u startu. Obukla je elegantan kostim boje slonove kosti. Zavodljiv kratak sako, kopčao se samo jednim ukrasnim dugmetom, savršeno slivajući niz njen vitki struk. Ispod sakoa, crni čipkani bodi se pripijao uz njene zanosne grudi, a šanel suknja je isticala skladno izvajane listove. Stopala su uživala u ženstvenim crnim salonkama sa visokom potpeticom, spremne za adekvatan nagaz na Sarinom novom  putu do uspeha.

Zaključa vrata i žurnim koracima pođe ka autu. Dva muška plava oka su je znatiželjno odmerila. Sara otresito zabaci glavu i uz krajne ozbiljan pogled učtivo zamoli mladog gospodina:

- Hoćete, molim vas, da pomerite vaš auto?

- Naravno, upravo krećem mlada damo! - uzvrati joj uz smešak, markantan gospodin sličnih godina, pokušavajući da uspostavi komunikaciju. - Vi ste novi,  ili ste u prolazu,... ili ovde živite? Zapitkivao je obilazeći oko kola s rukama u džepovima,  na momente vrhovima cipela lagano lupkajući gume na njegovim kolima. Sara je nestrpljivo cupkala u mestu bacajući pogled  na sat:

- Molim vas požurite, kasnim!

- Izvinite na slobodi, ali nisam vas viđao u ovom kraju. Kakva bi čast bila imati tako lepu komšinicu!

-Hvala.- tek, ljubazno izusti Sara, i brzo skloni pogled sa njegovih radoznalih očiju .

-Srešćemo se mi opet,.. želim vam prijatan dan! – dobaci zgodni komšija sedajući za volan i ne osvrćući se nestade iza ugla najtrošnije zgrade u novom kvartu.

Sara požuri da uđe u kola, kako bi zadržala kontrolu nad srcem koje se polakomi pred muževnim glasom zgodnog komšije. Celim putem ju je tištalo njeno aro-gantno ponašanje, pa je napravila nekoliko sitnih pre-kršaja u saobraćaju, ali srećom milicije nije bilo u blizinu. Vrzmao joj se po glavi, što je ubrzo isprovociralo njen ženski dijalog:

- Mora da lako lomi ženska srca. I da mu je put do njih uvek otvoren. Priznajem, jako zanimljiv lik! Kad bi ga češće sretala! Hm, možda bih i ja podlegla tom šarmeru! Opasan zavodnik, sa bezbroj amorovih strela! Ne mogu da verujem! I u moje srce je odapeo jednu! Ma daj, Sara urazumi se! Ohladi tu svoju lepu glavu! Izbaci ga pre nego uđeš u Novinsku agenciju. On ti sad ne treba. Ti voliš svog Davida. S' njim planiraš brak. Dve godine će proleteti brzo, a za to vreme ti ćeš biti na zavidnoj poziciji. Razni kontakti u elitnim krugovima, ugledna mesta, intervjui sa poznatim ličnostima. Sara, obuzdaj to svoje pomahnitalo srce, a onda kako hoćeš! - izgovori naglas, stigavši na parking svog novog radnog mesta.

Žurila je uz stepenice, nameštajući ljupkost na lice, a njene štikle su zvonko podržavale njenu ambiciju. Na drugom spratu, na samom kraju hodnika, bila je kancelarija u kojoj je trebalo da potvrdi istinitost biografije koju je poslala. Ispred je stajalo par mladih novinara. Sara je učtivo izbegla upuštanje u dublje razgovore, držeći preko potrebnu distancu, u poslu neprikosnovenu. Naučila je to iz iskustva, radeći koje gde. Svaka bliskost bi joj se olupala o glavu, a i po džepu.

- Sara Skitnja, neka uđe, - oglasi se sekretarica direktora novinske kuće.

Sara se brzo oglednu u prozorskom staklu, popravi svoj nemirni smešak i udje u prostoriju koja je odisala toplinom umnih ljudi. Pri razgovoru sa direktorom u vazduhu je osetila poželjan naboj samopouzdanja pri svakom izgovorenom slovu. A i korektnost, na koju je polagala celo svoje biće u svakoj mogućoj situaciji.

- Gospođice Saro, koliko sam upoznat iz vaše biografije, završili ste žurnalistiku, ali nemate radnog iskustva kao novinar. - autoritativno će direktor novonske kuce.

- Nažalost, ne. Dobro ste obavešteni. - potvrdi s izvesnom notom bojažljivosti Sara.

I čim izusti jedan od ključnih razloga uzroka, direktor je kulturno prekide, glasom u kom se oslikavalo razumevanje:

- U redu je, mlada gospođice, nažalost društvene prilike  u zemlji diktiraju kurs u mnogim sferama, kao i u ovom našem sistemu vrednosti, koji je već primetno u velikom problemu. Ako se efikasnija rešenja skorije ne iznađu  ne bi me začudilo da doživi i potpuni kolaps.

- U pravu ste. Taj atak na prave vrednosti datira već duži niz godina. Bez respekta i mladi i stari su na udaru. - otresitije će Sara, srećna što  još sa nekim deli isto mišljenje. Imala je mnogo toga na tu temu, ali se mudro uzdrža.

- Imaćete priliku, kao urednica, da svojom visprenošću potkrepite reči i prenesete u ženski magazin,  “ Dama sa stilom”- sa primetnom simpatijom, ogrnu je podrškom, direktor.

Saru ponese osećanje radosti, ali je štikla zadrža, uvukavši se u vuneni tepih pri njenom pohvalnom pokretu ubedljive potvrde.

- Zasigurno očekujte bolji tiraž lista, a i mnoštvo osvežavajućih, originalnih rubrika, koje do sada, primećujem, niste imali. - ubedljivo dodade Sara.

- Žena, ženu najbolje poznaje. - odmerivši je, od glave do pete, zaključi glavni urednik. Po vašem izgledu i načinu ophođenja, prepoznajem pravu osobu za uredničko mesto koje ste dobili. Sada sam sasvim siguran da “Dama sa stilom“, ide u prave ruke, mlada damo.

- Hvala vam na visokom mišljenju. - skromnije će Sara, pa ga iz negde prisutnog straha brže-bolje upita - Kad počinjem sa radom?

- Sada je četvrtak, hm ..dođite u ponedeljak, a ja ću vam lično, gospođice Saro, pokazati vaš office.

- Do viđenja. - reče i čvrsto se rukova sa njom u znak podrške.

- Hvala. Do viđenja, gospodine direktore! - presrećno uzvrati Sara, naglašavajući svakoj reči značaj i požuri da izvuče štiklu iz tepiha. Zamalo da izu cipelu, što izmami još veći osmeh simpatije uvrežen podrškom od strane direktora.

 

***                                   Nevenka Nelly Poerich

 sva prava zadržana

strogo zabranjeno svako kopiranje i postavljanje na druge kanale


OnaKojuValjaSlušati, Roman by Nelly Poerich- Sarine sustanarke Tri Krpene Veštice👱/ 3. Vlog 💋



*Sačuvaj Bože da su ukrasi! Veštice su moja tuga, zli jezici, sva pakost ovog sveta* Sarine sustanarke, tri krpene veštice…

 

Sara je svojih dvadeset devet godina savršeno nosila, čvrsto skopčana rukama mladosti. Njeno prelepo porcelansko lice, neobično finih crta isticala je duga bebi plava kosa do struka, koju bi često podizala šnalom u neku od zanimljivih punđi. Frizuru i šminku bi uvek prilagodila oblačenju, prema prilici. Na svoju figuru bi se ponekad  i te kako žalila. U stalnoj borbi sa kilogramima napravila je zaokret i prešla na zdraviju ishranu. Kao strasnom sladokuscu, teško joj je padalo odricanje. Svoj stil je neumorno gradila, prateći trendove samo onoliko koliko bi pristajao njenom karakteru. Najlagodnije se osećala  u “Casual fazonu“, u famoznom džinsu, uzanim farmericama, osveženim njenim kreacijama. Klišei su je izluđivali, pa bi ih buntovno cepala, kad god bi pokušavali da je izvuku iz njenog sveta. Druženje sa njom zahtevalo je savršenu diskreciju dajući prohodnost do njenog velikog srca.

Vrcala je od saveta i nesebično ih delila, fino upakovane u srcolike kutijice nade, ukrašene ružičastim mašnicama snova, brižno čuvane u tajnim ladicama duše. A kad bi je nečijom nepravednom pritužbom sustigle suze, grubo bi odbijala tugu, koja je bila u liku tri veštice; kad god bi promolile svoje dugačke noseve, nutkajući Sari neke od svojih poderanih maramica. Tešile bi je, kao i sve druge, onako usput. Mrzela je tu bezdušnu figuru tuge, opake veštice! Jednim svojim razočaranjem po izlasku s fakulteta, naletela je na lutkarsku radnju, u čijem su izlogu bole oči prolaznika. Pošto im se najstrašnije narugala, ipak se vratila da ih kupi iz samo njoj znane osvete. Seljakala ih je iz stana u stan, da bi napokon našle svoje mesto u Sarinoj novoj kući.

- Sačuvaj bože da su ukrasi! Veštice su moja tuga, zli jezici, sva pakost ovog sveta. One me drže budnom, da se ne ponesem lepotom života, da ne od reagujem onako kako ne valja, na svoju ličnu štetu. Eto, zato ih držim na oku, drage moje! - sa svojim neobičnim obrazloženjem negodovala bi Sara, na zadirkivanje nje-nih drugarica. Davidu je ta njena igrarija činila slast, u nekom od kritičnih momenata njihove veze.

- Saro, šta kažu tvoje veštice na onu našu sinoćnu svađu? A, šta kažu? Ko je u pravu, ti ili ja? Ljubomorno pseto moje!

- Čuj njega. Šta bi rekle uštve? Ništa! Naslađuju se mojim suzama, ali za kratko. Dobila je svaka svoje, dobro bi ih isprašila po turu. Sinoć je Crnkinja - Avetinja nadrljala svojski, eno je sad pokunjena nosa visi o kotliću u toaletu hi-ha-ho-hu,  sve po zasluzi, dragi moj! A i ti ćeš polako, nastaviš li sa svojim besramnim lažima i zakulisnim radnjama! - odbrusila bi mu spremno Sara.

Volela je da prkosi vešticama, svakoj ružnoj pojavi, zabadajući čiode u njihove ništavne zakrpe. Prva veštica, Riđana - Furija, visila je zakucana na polici sa knjigama, tik iznad njenog kreveta. Opako bi joj se rugala, kad god bi je zahvatio nečiji gursuzluk ničim izazvan. Kako kroči iz svog dražesnog sveta nabasala bi na neku ružnu pojavu. Obično bi je kulturno zaobilazila držeći se svojih prefinjenih merila ponašanja. Ali kada bi joj bezosećajno gazili po prstima, izazovno se unoseći u lice, bila bi ratoborna na sebi svojstven način. Sarin oštar jezik bi ih sasekao u korenu zločestih namera. Savest joj je bio putokaz i nije želela da ga izgubi na nekim od šarolikih prepreka sudbine.

- Ne pilji u mene kao u čudo, cinična gaduro, hoću da spavam, a ne da se sa okorelom zloćom do jutra zamajavam.- skresala bi joj svojski Sara .

A onda bi ljutito ugasila svetlo, bežeći u san.

Drugu vešticu, Žućanu - Osionu, dobro je učvrstila čiodama na tablu za poruke, odmah do ulaznih vrata, gde bi joj pri izlasku iz kuće, okačila o nos poruku,

- Žuta mirna! Tvoje je tu da visiš veštice, a ne da perlijaš tom metlom koje kuda! Zapaliću te krparo usukana! Gle, ti nje ulizice! Pokrij to tvoje zločesto lice!

Treća veštica, Crnkinja -  Avetinja, našla bi se zbog čestih kazni okačena u kupatilu o ručku vodo-kotlića. Kad god bi Saru dotukao krivo nasađen dan, ona bi joj pri tuširanju podozrivo odbrusila:

- Šta buljiš Baba Sero? Tvoje je da puštaš vodu! Da zaradiš boravak u ovoj kući! Ne iščekuj moje suze da se ne bi našla na ulici!  Ma nee,... u kanti, u kanti za đubre, pa se frajlaj do mile volje sa onim dosadnim mačorom,... eno ga opet arlauče, treba mu društvo lepotice. Da te se dokopa,...e, da mi je videti kako bi tad izgledala!? Ha, ha, mogu misliti! Horor! O, Gospode dragi, da me sad neko čuje pomislio bi da sam načisto fijuknula.

 

mirna! Tvoje je tu da visiš veštice, a ne da perlijaš tom metlom koje kuda! Zapaliću te krparo usukana! Gle, ti nje ulizice! Pokrij to tvoje zločesto lice!

Treća veštica, Crnkinja -  Avetinja, našla bi se zbog čestih kazni okačena u kupatilu o ručku vodo-kotlića. Kad god bi Saru dotukao krivo nasađen dan, ona bi joj pri tuširanju podozrivo odbrusila:

- Šta buljiš Baba Sero? Tvoje je da puštaš vodu! Da zaradiš boravak u ovoj kući! Ne iščekuj moje suze da se ne bi našla na ulici!  Ma nee,... u kanti, u kanti za đubre, pa se frajlaj do mile volje sa onim dosadnim mačorom,... eno ga opet arlauče, treba mu društvo lepotice. Da te se dokopa,...e, da mi je videti kako bi tad izgledala!? Ha, ha, mogu misliti! Horor! O, Gospode dragi, da me sad neko čuje pomislio bi da sam načisto fijuknula.

 

 Nevenka Nelly Poerich

Sva Prava zadržana

Strogo Zabranjeno Svako Kopiranje i Postavljanje na druge Kanale


четвртак, 6. фебруар 2020.

OnaKojuValjaSlušati New Roman by Nelly Poerich 1.Vlog💋




-Halo, kosmos, molim adekvatnu konekciju... Sara Skitnja... Halo, yes!   …. Da, Sara, Ona Koju Valja Slušati...

…psst..Halo, samo trenutak, Cenjena Nada, je na vezi… užurbana novim kazaljkama vremena saplete se tumarajući snovima da dokuči javu…. Odraz

Neka čudna tmina se jezno ušunjala u usnule nade starosedeoca Beograda, i mladeži koja  odasvud navire, umrežena virtuelnim komponentama komunikacije. Upečatljiv trag nespokoja se gotovo svuda ogledao, baš kao u nekog nemilog stranca, naročito iza ponoći znatno uveličan uličnim svetiljkama. I pored svesrdnog opiranja nekakva prinudna  pognutost u duhu gospodstva se nazirala na nisci proteklih godina koje su poštapane strepnjom zakoračile u novi vek..

Ljubav  zbunjivo posustaje, pred dugim tipkanjem  magičnih dugmića, neumorne tastature, hladnokrvnog kompjutera, opažajući samo ona srca koja  napaja  krvotokom.   Ogoljena žutom štampom, kao kakva prostitutka, zazire od svakog bahatijeg mračnijeg ugla ili  pločnika, pa  i od tog ubitačnog čvrkanja , uvek na meti  gadnih virusa. I kad bi se u iscrpnom naporu odupirala pohotnim sladostrasnim užicima, da sačuva svoje dostojanstvo, neki bi je dokačio, onako s leđa, klošarski. Zaražena sistemom, gordila bi se poput čelične lady, pokazujući i pesnice ako ustreba, ali bi ubrzo prozvana od Vaseljne, posustala u toj borbi sa vetrenjačom, i pala u postelju neuništive negovateljice Nade.

 Okrepljena njenim čarobnim napicima, iznova se pridiže, i nastavi da sledi puteve svog  plemenitog srca, i kad je dokači strepnja od granica, nekih novih daljina. I sad je pri zalasku Sunca, naglo prikoči  Carinica Tuga,  kao da je najokorelija krijumčarka droge, te opet neodlučno  zasta, kršeći svoje lepo izvajanje duge prste umetnice. Bol se poneo izrugavanjem, preturajući po njenim elegantnim koferima ukrašenim zlatnim rubovima i drškama. Ljubav se najednom okuraži normalnošću koja se najviše čuje i najduže traje. Otresito štiklama probode tog dosadnog obada, koji se obadao oko njenog damskog šešira. A Tugu oduva taman toliko,  koliko da joj utekne u pravcu lastinog repa.

“Moram požuriti, pre nego dva suprostavljena veka krenu da raspinju kazaljke do bestraga” , - bodrila je sebe naglas ta poželjna naočita ratnica “ Romantika se drži na slamci spasa, u strahu da zauvek ne potone. Anđeoski ribari zatajili, da je bar oni spasu nekim veštijim zamahom božje udice”.

Sitni sati  su se sve bezvoljnije ukrcavali  u turbolentni voz  vremena u kome je umetnost lepote i preživljavanja za većinu postala misaona imenica. Samo bi njegovu halabuku i  drske zvižduke ispratio, odvažni lavež pasa i nehajni vetar sudbine..

 

SARA U NOVOJ KUĆI

*Halo, Kosmos,… Ljubav je glavna glumica na sceni života, zato je pustimo da svoju ulogu odigra do kraja* Sara  sa ženskog aspekta pravde…

 

Nevreme je  gromoglasno spuštalo svoje preteće oblake na usnule krovove domova, bahato udarajući prstima posrnule  sudbine. Vetar je  svu  noć zavijao, kao planinski,ogladneli vuk, lupajući u krila prozora od Sarine spavaće sobe. U jednom, od svojih besnih naleta, uortačen s promajom, jako ih zalupi. Puče staklo i rasu se po podu, a par staklića padoše pokraj kreveta u kom je Sara spavala. Tresak je probudi, da naglo skoči, uzrujana snom koji ne odsanja. Tajanstven lik, čudesne moći, osta da treperi u njenim praktičnim mislima. Nema ni nedelju dana od kako se uselila u novu kuću. Od komšija još nikog ne poznaje, osim znatiželjnih pogleda koji je pri dolasku i odlasku kući, pomno prate. Njena nonšalantna ne-posrednost se oduvek protivila malograđanskoj radoznalosti , i sada  čvrsto reši da podrži aristokratske manire, da ne podlegne najezdi omalovažavanja. Zgrozi se od svih zakulisnih radnji, gde zluradost gazduje služeći se prostaklukom. Kad god bi joj lukavo ponudili neku od svojih jeftinih caka izbegla bi je u najširem luku. Isprepadana, ponosnpodiže glavu i svojim finim prstima, odlučno protrese svoju dugu, plavu kosu, ulepljenu znojem. U mraku bojažljivo požuri da napipa telefon, da pozove njeno najdraže biće na svetu, njenog Davida.

- David je nedostupan. - usplahireno promrmlja. Posle nekoliko pokušaja da dobije vezu, časovnik joj pruži odgovor preklapajući kazaljku strepnje sa otkucajima njenog zaljubljenog srca.

- Još leti ljubav moja, ima još dobrih par sati do Njujorka.

Vetar je i dalje zavijao, ali mnogo slabije. Udaljavao se cvileći, kao kakav pokunjeni krivac ostavljajući za sobom nesnosan trag. Sara skupi hrabrost, upali lampu pokraj kreveta, i pažljivo na prstima, da neki od staklića ne nagazi, nazu svoje ružičaste papuče. A one čiodne, koji su joj oštricom pretili, oprezno pokupi i požuri da zatvori prozor. Zasta tek toliko, koliko da prekornim pogledom, isprati nehajni vetar sudbine podržavajući se svojim visoko uzdignutim potpeticama. Nikoga nije bilo sem gordih jablana i šaputanja uskomešanog lišća stoletne lipe, čije su grane bile nadohvat razjapljenog prozora. Silinom volje pokuša da odagna unezvereni strah,  gde se često zna pritajiti kao osumnjičen begunac. Špijun, koji  vreba prigodan tren iz skrovišta mrklog mraka, ne bi li utekao u bezbednu bazu svojih podataka. Sara, uzdrhta prozrena težnjom, otresitije strgnu najbliži list  i prine ga blago otvorenim usnama ne bi li zaustavila buicu straha. Požuri da se vrati u krevet, da se ponovo dočepa nekog lepšeg komada sna, ali ga tiha jeza odagna. Strah se sve više odbijao o njene štitove hrabrosti, kojima je u zluradim trenucima, odveć maestralno vladala. Uvek budna znatiželja je podrža da iznova upali svetlo. Njen prvi pogled pade na baka Magdalenin,  zidni sat, koji je u svakom njenom stanovanju bio okrenut ka istoku. Velika kazaljka  kao da je dahtala upinjući svaki atom otkucaja, kako bi u dozvoljenom intervalu hitre sekundare zaobišla debeljuškastu trojku, dok se mala minutara poigravala sa nadmenošću osione jedinice.

Sara se slatko nasmeši svojim čudesnim vijugama, njihovom visprenom baratanju rečima u kritičnim okolnostima sistema, pompeznog kralja, nekog novog sveta. U njenim širom otvorenim očima, san se zapleo u uglove njenih gustih trepavica i nije bilo sile treptaja  da ga ubedi da je vrati  u oazu pospanosti. Sleže pomirljivo ramenima  i sede za kompjuter da prelista sajt klinike, u kojoj će njen David raditi. Nedavno je magistrirao medicinu na Oksfordu. Kao vrhunski stručnjak za kardio-vaskularne bolesti, odmah po završetku školovanja dobio je posao u Njujorškoj prestižnoj klinici. Priznate američke kolege  u njega su polagale nadu. Na početku se protivila njegovom odlasku na dve godine, ali je na kraju popustila pred  neizbežnom odlukom, gospođe sudbine. Oboje  ambiciozn, često su posle strasnih izliva nežnosti, s pričama do usijanja dočekivali zoru. Kovali su planove svako na svom nakovnju, nekad bučnije, a nekad tiše, zavisno od vrste uzora, koje su primenjivali iz svojih „hercom“ srodnih profesija. Maštarije su im svodile različitost na pristojan nivo emocija, koje su ih tesno držale kad god bi se nekim jačim sudarom rečenica odbili od tolerantnosti i poštovanja. Znali su se i povući u preku tišinu na nekoliko dana. Ali  svaki jaz ubitačne ćutnje, Saru bi oprljilo kao žar cigarete, i gorko prisećao na riskantno iskustvo u koje bi je mlado i naivno srce dovodilo. Gasila bi opuške ljutnje suzama koje su je navodile da popusti pred ljubavlju koju joj je David pružao. Većinom bi ona bila ta koja bi ga prva pozvala, našta bi on kao „rasan bik“ dojurio stamenim korakom i svojim govorom tela  potvrđivao tapiju vlasništva nad svim njenim adutima. Uspevalo mu je, jer njena potreba za sigurnošću je vapila, proganjajući je čak iz ranog detinjstva. Mrzela je samoću kao niko na svetu, tu dosadnu hulju,  spremnu da uguši veličanstvenost sladostrasnih želja u  hladnoj postelji, nalik mrtvačkoj. Sara je volela  život ispunjen  ljubavlju,  dragocenu čarima, na koju svaka žena polaže pravo.  Njezinu brzopletost je pravdala svojom kardinalnom preosetljivošću, u rasko-raku sa koleričnim vatrenim temperamentom. Posedovala je žandarski njuh i kad god bi nanjušila opasnost bilo kog tipa, držao bi je pod valjanom kontrolom. Znala je negde u dubini svoje prijemčive duše da su  njena dishar-monična stanja dosta proisticala iz poslova koje je prihvatala, zbog kakve - takve egzistencije. Osim Davida neki  drugi siguran oslonac nije imala. Daleko od svojih, od varoši u kojoj se rodila, snalazila se sama. A i sada se mora vratiti  sebi i zauzdati  uzde svog sve nemilosrdnijeg života. Zabaci kosu unatrag, mašući glavom da bi se odbranila od najezde misli i razbistrila pogled od navale slika prošlosti.  Zgrozi se od strujnih protoka kroz njene nervne zavšetke i grčevito se dohvati otresitog stava. Odbojno odusta od listanja prvog poglavlja svoje knjige života i uvek propratnog sažaljenja, piljeći u stranice sajta još delom odsutna, zatočena  u lavirintu sećanja. Zapali cigaretu, iznoseći čvrste argumente kako bi  opovrgla bezočne napade slabosti. I dalje zureći u ekran kompjutera, dozvoli suzama da iznesu svo smeće koje se poslednjih meseci skupljalo u njenoj duši. Kad oseti olakšanje, iz predostrožnosti ustade i pođe ka razbijenom prozoru da snimi bezbednost situacije napolju.

- Nigde žive duše. - prošaputa sebi u  bradu.

Kiša je pljuskom sve rasterala i ujednačeno dobovala po krovovima, svojim krupnim kapima. Ulice su bile vlažne, prošarane palim lišćem i grančicama otrgnutim olujnim naletima vetra sa obližnjeg drvoreda. Ni utihnuli otkucaji sata nisu povoljno uticali na njen  razbijeni san, koji se kao neko nevaljalo derište, opirao  toploj postelji. U par radoznalih koraka  vrati se i sede za kompjuter da otvori  svoj e - mail, da proveri da li ima neki potvrdan odgovor od novinskih kuća, kojima je slala svoj CV za nov posao.

- Ne mogu da verujem! - ushićeno povika, brzo brišući tragove prethodnih suza. Njene zelene oči se zacakliše kao u mačke, u kojima se ogledala sreća.

- Nije sve tako crno, - seti se stare pesme i poče da je pevuši - i ja sam dete sreće.... - Napokon da se i meni otvore ta famozna, veličanstvena vrata uspeha! A iza tih vrata, šta? Jedna  nova Sara, naravno! Prava! Hm! Yes! Štiklom gazi, a nogama mazi!

Ushićena, zaboravi noćnu moru, zamenivši je snom koji je oduvek priželjkivala. Radosno skoči, zbaci s' nogu uvis svoje papuče i požuri da obuje cipele sa najvećom štiklom. Uspravi leđa, automatski uzdižući ramena i glavu, i krenu da uvežbava svoj graciozan hod, stabilnim i odvažnim korakom. Kolena bi je, pri nekom koraku, izdala klecanjem. Ali njena snažna volja, po-držana upornošću, terala je napred. Iz nove kuće spremala se za novi zaokret u svojoj karijeri, kao i u životu. Ogluši se na zavijanje vetra, na vapaj srca za Davidom i na sva druga dešavanja koja su išla mimo nje!

- Urednica ženskog magazina „Dama sa stilom“, wow! Sjajno! Ona, koju valja slušati! O, Yes! Ta sam! -poskoči detinje od radosti i otpoče dijalog sama sa sobom.

- Napokon posao za koji sam se školovala, koji volim. Obožavam! Yes! Yes! Yes!

I u zanosu svog blistanja dokači je revolt, pa  požuri da nekom od svojih žaoka sa slašću začikne svoje tri sustanarke, tri krpene veštice koje radoznalo isturiše svoje ružne noseve.

- Heeej, veštice - slepice, rugajte se, gnušajte belosvetske abronoše na tamo neku prosutu laž kojoj vešto pribegavate, kao i tim vašim ofucanim metlama. Vaše stepenice su podrumske, uvek prašnjave, mračne, strme, u propast vode. O, sa kim ja živim,.. sa kim traćim svoj genijalan kod.

Njena lucidnost propraćena smehom je sve brže uvodila u graničnike impresivnih moždanih vijuga konektovanim sa nekim drugim svetovima. Ideje su prštale kao vatromet. Kreirala ih je kao na pokretnoj svemirskoj traci između dve galaksije.

- Genijalnost mi je uža specijalnost! Yes! Pet godina sam se zamajavala sa kojekakvim posličcima i nadobudnim šefovima uf! - zgrozi se Sara i pri samoj pomisli na to dangubno vreme. Sa prkosom se okrete svom ljubopitljivom izrazu u ogledalu koje je nagradi nesvakidašnjom bistrinom.

- Lepo je imati veru u sebe, a i strpljenje ako je cilj vidljivo zacrtan. Moj jeste, a vaš? Tu i tamo. Hm, hm, visi o nekom od klinova uspavane nade, ili pak cuti u uglovima vaše obeshrabrene duše. A možda, možda je baš u toj šoljici iz koje svako jutro bunovni ispijate prvu jutarnju kafu,…u dimu cigarete koji se koluta ispred vaših očiju, u cipeli koju ne nosite zbog malenog žulja koji vam je samo jednom napravila,…ili u onim skupocenim, slomljene štikle koju nikako da odnesete obućaru. Ma, mora da je tu negde, tu gde je vaša ljubav napravila najsmešniji gaf na svetu, koga se uvek rado prisećate. Znam, sigurna sam, da ste nadomak svog skrivenog blaga. Mapa smo mi sami, naš stav i čvrsto ga se držimo. Jer ćemo se od sada, drage moje dame i damice, dopisivati preko novina.

Halo kosmos, molim adekvatnu frekvenciju. Konekcija! Klik, kliiik, klik....Yees! Hallo! Rubrike ređajte se u moj moždani folder ...Klik... Pristižu, wow, po značaju astroloških stepena:

- I kada ste same, drage moje dame, ne poturajte ni u očaju olako rame! - rubrika, hm.. okey, Yes! Stil vam se upravo krčka, spremite svoja čula. O, ukusima nije poželjno raspravljati? Tako je! - Sara je stajala pred ogledalom,  kao da priča sa nekim. - Šta kažete? Dopada vam se? Nisam ni sumnjala.

- Srce odškrinite tek toliko,  je l’ prvi utisak nikada ne vara! Uja, ko je tamo, da li se mi odnekud znamo? Iz nekog života tamo? Ne, nije moguće, zalutali duh...Tresak vratima, srca. Ah, dobro je čitava su. Yes! Okey, okey, hm..  rubrika:

- Ne ulazite u brak dok dobro ne uvežbate ljubavni korak! Upravo to radim, štikle ne krivite se dok njišem zanosnim bokovima....Pazite sad!

- Kad zavodite na prvu loptu, možete udariti u stativu. Oprez! Bez opreza ni u toalet. Zavođenje je dražesna igra samo ukoliko ima obostrani nagoveštaj privlačnosti. Ali kada vodi u jednostranu osvajačku varijantu može poprimati osobine nasrtljivosti. Zato spustite loptu, pažljivo odmerite dozvoljenu zonu, pre nego krenete se  razmetati svojim čarima zavođenja.

- Uvažite sebe, da bi uvažene bile! Ni po cenu srca ne dižite ruke od sebe, drage moje dame. Teatralnost nije loša ukoliko želite nekog da  od srca dobro zabavite i nasmejete. Dalje, idemo, idemo, idemo dalje, hm, klik,   Yes!

- Ne isterujte mak na konac,  jer će te najpre vi visiti na njemu. Preferirate sitnicama do iznemoglosti. Vaš analitičan um radi punom parom do usijanja. Imajte u vidu da perfekcioniste često nemaju baš slavan kraj, s toga se na vreme poštedite končanog kraha. A onda mmm ...Yes,  zagonetna...

- Popričajte sa ogledalom, možda se i svidite sebi. Saro sjajna si uprkos vrećicama od podočnjaka, zanemari! Takvu te volim kreativno luckastu, ha, ha, …malo više regenerativnog sna i bićeš k'o nova. Dalje…

- Osluškujte svoj glas iznutra, da vam ćutanje ne dosadi. Evo, ja to, upravo činim. Ne, ne glumim mudricu samo je sledim...pssst...Pokušajte i vi, nije teško, teže je prepuštanje stihiji...psst. Potom sudbinska...

- Poslužite se srećom, kad god vam priliku za to da. Yes!...Dalje,... Izašli ste na čistinu. Sa uspešnog putešestvija prepričavate razne događaje. Poučeni iskustvom više ne odstupate, ni pedalj, od svoje zvezde vodilje. A, ako i dalje težite nakom fantastičnom vrhu, kao ja. Koraci moji jedva su čujni to moje štikle taktiziraju. Kao da sledi,  ovu neosporivu...

- Sreću naučite da prepoznate  jer zna i da se preruši.  Koliko sam se samo puta u to uverila,.. mora da je i sad tu negde, da iščekuje ovaj moj šašavo prepoznatljiv osmeh.  A sada,  rubrika za sve prijateljski nastrojene. Yes!

- Prijateljstvo je kao slikarsko platno zato pažljivo nanosite boje da se ne razliju u sliku od koje će te okretati glavu. Samo polako, bez panike,  sa crvenom bojom ljubavi...uspeli ste naslikati slike u prirodnoj veličini  vama dragih ljudi. Laknulo vam je!? Pomogao vam je valjan osmeh, koliko  slutim,  jer...

- Sreća se uvek nađe u vašem društvu, ako imate pravi osmeh za nju. Ha, ha,.. osećam, da me,... da me opet merka iz prikrajka. Iz kojeg, da mi je samo znati? - poče se razdragano okretati na jednoj, pa na drugoj štikli, oko svoje očarane ose i zavirivati u markirane zone svojih očekivanja… U mahu dograbi s' police poletelu knjigu i čvrsto je obgrli rukama na svoje obnažene grudi. - To je taj znak, obratiću pažnju. Drage moje ne štedite svesrdnost. A sada dominantna i istinoljubiva, podvučena jarkom bojom sunca.

- Prepustite se vrlinama, a mane će otpasti same od sebe. Ne odstupajte od vrlina previše,  ako vas pikira neka otrovna strelica mana. Uvek neka su na sigurnom, tu pod miškom u blizini srca.

- Čuvajte se loših misli, jer će vas kad-tad povrediti. Pri njihovom bezočnom naletu zaklonite dušu, tako što će te je obgrliti ljubavlju. A ako vas je preduhitrio neki od jačih naleta, brzo odreagujte filtriranjem, pre nego neko loše seme te prokletinje ne proklija i sutra vas povredi. Naravoučenije, sistem vrednosti gradite na zdravim osnovama, dobrih misli. Zatim ovu, rizičnu pretencioznu...

- Prijateljicu imajte na umu, ali nikako u spavaćoj sobi! Okey. Objavite na sva zvona, ili pak okačite na najvidljiviji zid vaše duše. Jer...

- Idealnog nema ni ti takav nisi, zvezdana smo šema nebeskog sistema“...Tako je,.. gle mesec se šunja oko mog prozora. Kao da hoće  k' meni. Mora da sam mu jako zanimljiva. A sada sledi rubrika verodostojna prethodne...

- Zadržite normalnost i kad vam se kule sa gradovima nude.  Ponos potkrepite  ljubavlju i ne padajte na laskave zastavice uspeha. Stilizujte korake na pokretnoj traci normalnosti, a onda ih pustite u svet. Bravo!.. A sada obratite pažnju. Sledi  neprikosnovena, istinita rubriketina...

- Bićete svoji, samo ako se otarasite kompleksa! Pih, glupavi kompleksi, ima ih svuda, prosto gnječe, melju,... Pih! Skidanje pojedinih je mukotrpan trud i zalaganje! Ukoliko vas neki, poput pijavice isisava, smesta im se oduprite svim mogućim  sredstvima pogubnih za njih. I meni su neke kačili, ali bezuspešno. Otarasila sam se istog trena tih ubogih tegića, da sada lakše hodam i delujem....Ah!

- Ljubav je najjača karika koja odoleva svakom zubu vremena. Ljubav, ta nepresušna tema, posmatrana sa raznih aspekata koja se uvek svodi na njenu bliznakinju ljubav. Uostalom kakav bi život bio bez nje. Slažete se, zar ne? A sada mir u publici, aplauz obično dolazi na kraju,...

Ljubav je glavna glumica na sceni života i zato je pustimo da svoju ulogu odigra do kraja. Seksipilna kakva jeste, zato ne dozvolite da je strast ubije, pre nego se dogodi. Neka poživi još mnogo, mnogo leta. Uh, nekom moja izjava smeta. Mora da se neki pakosnik ukačio na moju frekvenciju. Baš krči, Halo Kosmos, konekcija...Yes! Heruvimi nam odašilju sjajnu pouku, beležite je doslovce,

- Lepotu, ako silno želite, po dobroti ćete je i dobiti. Mnoge dame danas podležu koje- kakvim tretmanima da bi zadržale lepotu uprkos godinama. Postoji tajna formula koju retko koja primenjuje, a to je uputstva koje im diktira dobrota. Šta, ne verujete mi? Ok, ima vremena , uverićete se. Zlu ne trebalo, za svaki slučaj, uzmite svoj diktafon duše, uključite ga i  sve snimite. Ne bojte se godina, jer će one biti najbolji dokaz, kako zalazite u njih da ste sve te recepte primenjivali, baš onako kako vam je nalagano. Vaš pravi lik će se pokazati  u  zrelim godinama. Čemu malodušnost, dok postoji nada, zato smesta, drage moje dame, zapišite i ovu mudroliju...

- Samoća prija samo ako se odreknete srca! Raskinuli ste vezu i sve vas živo nervira, povlačite  se u osamu zazirući od sveta. Na putu ste jedne od njenih kobnih faza, odricanja srca. Suze, tuga, bol, patnja ni pod razno. Napravite mali predah i ponovo se vratite sebi.

- Ako vas izbegava ljubav, ni u ludilu ne padajte u očaj. Dohvatite sa neke otkačene police možda baš tu leži vama suđena knjiga. I na kraju zahvalite se svemu što vas nije ubilo, jer vas je zasigurno ojačalo.

- Ko ovlada sobom ovladaće svime. Okruženi ste svim potrebnim alatkama: nadom, voljom, samokritikom, srećom i uspeh neće izostati. Verujte! A onda stabilnim korakom, dalje.

- Vratite se u svoj svet i nastavite da ga gradite. Ne paničite! Polako. Materijal se uvek nadje dok ste u službi Volje.

- Usled bahatih  uz sebe, predostrožnosti radi, imajte adekvatan dozer; koliko sa kim otvoriti srce, koliko kome dozvoliti da se približi vašoj teritoriji i da zadire u vašu intimu. Energija kruži, tačno, glasajmo za pozitivnu. Štitimo svoje magnetno polje. Lepo kaže i pesma „Ne nemoj mi prići ako ces ga narusiti „.

- Možda ste baš vi ta mačka sa devet života”. Ali  ne shvatite je zdravo za gotovo! Pazite! Ne pentrajte se koje kuda! Nije poželjno skakanje sa meseca i tumaranje po mesečini, a ni ludiranje po lestvama kojima  se sunce pentra pod oblake. I krov zna biti rizičan za tako neke mačje akrobacije. Visine su primamljive i lepe, ali traže adekvatne pripreme i primerene rekvizite. Takođe ne oštrite nokte na svaku opasku uperenu protiv vas, već…

- Beskrajno volite i kad vam se učini da nemate koga! Upravo srcem podvlačim ovaj sladak rezime , a i vi ukoliko se ne varam. Ponesena euforijom sreće, Sara, nastavi svoju probnu ceremoniju po sobi konektovana za galaksiju sunčevog sistema.

Pred samo svitanje, Sara , okonča svoju probnu ceremoniju, skockanih rubrika, kojima će ovekovečiti “Damu sa stilom“, ...Ona koju valja slušati.

- Okey! Malo sna nije na odmet! Da mi ispegla ove moje podočnjake! Au,...ala sam ubledela, našta ličim!...Crnkinja Avetinja,…pa, pa, veštice…ćao štiklice!

Zadovoljna obrtom situacije skinu svoje cipele sa štiklom i baci se u krevet. Tek što odrema neka dva sata, oglasi se budilnik sa mobilnog telefona. Nikako joj se nije išlo u prodavnici obuće, gde je radila kao prodavačica. Noge su je bolele od stalnog stajanja, toliko da im čak ni uveče nije lako mogla naći pogodno mesto na zidu. Odluči da da otkaz telefonom. Čim obavi razgovor sa namćorastim poslodavcem, oseti olakšanje.

 Nevenka Nelly Poerich

 sva prava zadržana

strogo zabranjeno svako kopiranje i postavljanje na druge kanale

***