u svog čoveka kog voliš
уторак, 25. фебруар 2020.
RATOBORNA MAZULJO MOJA/ poetesa Nelly Poerich
u svog čoveka kog voliš
четвртак, 13. фебруар 2020.
понедељак, 10. фебруар 2020.
недеља, 9. фебруар 2020.
субота, 8. фебруар 2020.
петак, 7. фебруар 2020.
OnaKojuValjaSlušati New Roman by Nelly Poerich* ANJINI TRENUCI SLABOSTI/...👱💋💙💚💛💜
OnaKojuValjaSlušati💜New Roman by Nelly Poerich💙SARINO ČAROBNO JUTRO💋/ 3. VLOG
*Imaćete priliku, kao
urednica, da svojom visprenošću potkrepite reči i prenesete u ženski magazin
„Dama sa stilom* Sarino čarobno jutro...
Požele da još jednom pročita e - mail, u
vezi novog posla, da potvrdi
informaciju, datum i vreme javljanja.
- Ipak je to ovo čarobno jutro, nisam
sanjala. Wow! - požuri u kupatilo da se
osveži.
Besprekorno se doterivala za odlazak u
novinsku kuću. Samopouzdanje joj je raslo iz časa u čas, a posebno kad se u
ogledalu odmerila od glave do pete, pri izlasku iz kuće. Kosu je blago uvila i
pokupila u otmenu punđu. Diskretnom šminkom je samo pospešila govor njenih
zelenih očiju, a pune usne je oivičila kreonom boje trule višnje. Te usne su
bile spremne da negoduju na svaku nepravilnost u startu. Obukla je elegantan
kostim boje slonove kosti. Zavodljiv kratak sako, kopčao se samo jednim
ukrasnim dugmetom, savršeno slivajući niz njen vitki struk. Ispod sakoa, crni
čipkani bodi se pripijao uz njene zanosne grudi, a šanel suknja je isticala
skladno izvajane listove. Stopala su uživala u ženstvenim crnim salonkama sa
visokom potpeticom, spremne za adekvatan nagaz na Sarinom novom putu do uspeha.
Zaključa vrata i žurnim koracima pođe ka
autu. Dva muška plava oka su je znatiželjno odmerila. Sara otresito zabaci
glavu i uz krajne ozbiljan pogled učtivo zamoli mladog gospodina:
- Hoćete, molim vas, da pomerite vaš auto?
- Naravno, upravo krećem mlada damo! -
uzvrati joj uz smešak, markantan gospodin sličnih godina, pokušavajući da
uspostavi komunikaciju. - Vi ste novi,
ili ste u prolazu,... ili ovde živite? Zapitkivao je obilazeći oko kola
s rukama u džepovima, na momente
vrhovima cipela lagano lupkajući gume na njegovim kolima. Sara je nestrpljivo
cupkala u mestu bacajući pogled na sat:
- Molim vas požurite, kasnim!
- Izvinite na slobodi, ali nisam vas viđao
u ovom kraju. Kakva bi čast bila imati tako lepu komšinicu!
-Hvala.- tek, ljubazno izusti Sara, i brzo
skloni pogled sa njegovih radoznalih očiju .
-Srešćemo
se mi opet,.. želim vam prijatan dan! – dobaci zgodni komšija sedajući za volan
i ne osvrćući se nestade iza ugla najtrošnije zgrade u novom kvartu.
Sara požuri da uđe u kola, kako bi
zadržala kontrolu nad srcem koje se polakomi pred muževnim glasom zgodnog
komšije. Celim putem ju je tištalo njeno aro-gantno ponašanje, pa je napravila
nekoliko sitnih pre-kršaja u saobraćaju, ali srećom milicije nije bilo u blizinu.
Vrzmao joj se po glavi, što je ubrzo isprovociralo njen ženski dijalog:
- Mora da lako lomi ženska srca. I da mu
je put do njih uvek otvoren. Priznajem, jako zanimljiv lik! Kad bi ga češće
sretala! Hm, možda bih i ja podlegla tom šarmeru! Opasan zavodnik, sa bezbroj
amorovih strela! Ne mogu da verujem! I u moje srce je odapeo jednu! Ma daj,
Sara urazumi se! Ohladi tu svoju lepu glavu! Izbaci ga pre nego uđeš u Novinsku
agenciju. On ti sad ne treba. Ti voliš svog Davida. S' njim planiraš brak. Dve
godine će proleteti brzo, a za to vreme ti ćeš biti na zavidnoj poziciji. Razni
kontakti u elitnim krugovima, ugledna mesta, intervjui sa poznatim ličnostima.
Sara, obuzdaj to svoje pomahnitalo srce, a onda kako hoćeš! - izgovori naglas,
stigavši na parking svog novog radnog mesta.
Žurila je uz stepenice, nameštajući
ljupkost na lice, a njene štikle su zvonko podržavale njenu ambiciju. Na drugom
spratu, na samom kraju hodnika, bila je kancelarija u kojoj je trebalo da
potvrdi istinitost biografije koju je poslala. Ispred je stajalo par mladih
novinara. Sara je učtivo izbegla upuštanje u dublje razgovore, držeći preko
potrebnu distancu, u poslu neprikosnovenu. Naučila je to iz iskustva, radeći
koje gde. Svaka bliskost bi joj se olupala o glavu, a i po džepu.
- Sara Skitnja, neka uđe, - oglasi se
sekretarica direktora novinske kuće.
Sara se brzo oglednu u prozorskom staklu,
popravi svoj nemirni smešak i udje u prostoriju koja je odisala toplinom umnih
ljudi. Pri razgovoru sa direktorom u vazduhu je osetila poželjan naboj
samopouzdanja pri svakom izgovorenom slovu. A i korektnost, na koju je polagala
celo svoje biće u svakoj mogućoj situaciji.
- Gospođice Saro, koliko sam upoznat iz
vaše biografije, završili ste žurnalistiku, ali nemate radnog iskustva kao novinar.
- autoritativno će direktor novonske kuce.
- Nažalost, ne. Dobro ste obavešteni. -
potvrdi s izvesnom notom bojažljivosti Sara.
I čim izusti jedan od ključnih razloga
uzroka, direktor je kulturno prekide, glasom u kom se oslikavalo razumevanje:
- U redu je, mlada gospođice, nažalost
društvene prilike u zemlji diktiraju
kurs u mnogim sferama, kao i u ovom našem sistemu vrednosti, koji je već
primetno u velikom problemu. Ako se efikasnija rešenja skorije ne iznađu ne bi me začudilo da doživi i potpuni kolaps.
- U pravu ste. Taj atak na prave vrednosti
datira već duži niz godina. Bez respekta i mladi i stari su na udaru. -
otresitije će Sara, srećna što još sa
nekim deli isto mišljenje. Imala je mnogo toga na tu temu, ali se mudro uzdrža.
- Imaćete priliku, kao urednica, da svojom
visprenošću potkrepite reči i prenesete u ženski magazin, “ Dama sa stilom”- sa
primetnom simpatijom, ogrnu je podrškom, direktor.
Saru ponese osećanje radosti, ali je
štikla zadrža, uvukavši se u vuneni tepih pri njenom pohvalnom pokretu
ubedljive potvrde.
- Zasigurno očekujte bolji tiraž lista, a
i mnoštvo osvežavajućih, originalnih rubrika, koje do sada, primećujem, niste
imali. - ubedljivo dodade Sara.
- Žena, ženu najbolje poznaje. - odmerivši
je, od glave do pete, zaključi glavni urednik. Po vašem izgledu i načinu
ophođenja, prepoznajem pravu osobu za uredničko mesto koje ste dobili. Sada sam
sasvim siguran da “Dama sa stilom“, ide u prave ruke, mlada damo.
- Hvala vam na visokom mišljenju. -
skromnije će Sara, pa ga iz negde prisutnog straha brže-bolje upita - Kad
počinjem sa radom?
- Sada je četvrtak, hm ..dođite u
ponedeljak, a ja ću vam lično, gospođice Saro, pokazati vaš office.
- Do viđenja. - reče i čvrsto se rukova sa
njom u znak podrške.
- Hvala. Do viđenja, gospodine direktore!
- presrećno uzvrati Sara, naglašavajući svakoj reči značaj i požuri da izvuče
štiklu iz tepiha. Zamalo da izu cipelu, što izmami još veći osmeh simpatije
uvrežen podrškom od strane direktora.
***
sva prava zadržana
strogo zabranjeno svako kopiranje i postavljanje na druge kanale
OnaKojuValjaSlušati, Roman by Nelly Poerich- Sarine sustanarke Tri Krpene Veštice👱/ 3. Vlog 💋
*Sačuvaj Bože da su ukrasi!
Veštice su moja tuga, zli jezici, sva pakost ovog sveta* Sarine sustanarke, tri
krpene veštice…
Sara je svojih dvadeset devet godina
savršeno nosila, čvrsto skopčana rukama mladosti. Njeno prelepo porcelansko
lice, neobično finih crta isticala je duga bebi plava kosa do struka, koju bi
često podizala šnalom u neku od zanimljivih punđi. Frizuru i šminku bi uvek
prilagodila oblačenju, prema prilici. Na svoju figuru bi se ponekad i te kako žalila.
U stalnoj borbi sa kilogramima napravila je zaokret i prešla na zdraviju
ishranu. Kao strasnom sladokuscu, teško joj je padalo odricanje. Svoj stil je
neumorno gradila, prateći trendove samo onoliko koliko bi pristajao njenom
karakteru. Najlagodnije se osećala u
“Casual fazonu“, u famoznom džinsu, uzanim farmericama, osveženim njenim
kreacijama. Klišei su je izluđivali, pa bi ih buntovno cepala, kad god bi
pokušavali da je izvuku iz njenog sveta. Druženje sa njom zahtevalo je savršenu
diskreciju dajući prohodnost do njenog velikog srca.
Vrcala je od saveta i nesebično ih delila,
fino upakovane u srcolike kutijice nade, ukrašene ružičastim mašnicama snova,
brižno čuvane u tajnim ladicama duše. A kad bi je nečijom nepravednom pritužbom
sustigle suze, grubo bi odbijala tugu, koja je bila u liku tri veštice; kad god
bi promolile svoje dugačke noseve, nutkajući Sari neke od svojih poderanih
maramica. Tešile bi je, kao i sve druge, onako usput. Mrzela je tu bezdušnu
figuru tuge, opake veštice! Jednim svojim razočaranjem po izlasku s fakulteta,
naletela je na lutkarsku radnju, u čijem su izlogu bole oči prolaznika. Pošto
im se najstrašnije narugala, ipak se vratila da ih kupi iz samo njoj znane
osvete. Seljakala ih je iz stana u stan, da bi napokon našle svoje mesto u
Sarinoj novoj kući.
- Sačuvaj bože da su ukrasi! Veštice su
moja tuga, zli jezici, sva pakost ovog sveta. One me drže budnom, da se ne
ponesem lepotom života, da ne od reagujem onako kako ne valja, na svoju ličnu
štetu. Eto, zato ih držim na oku, drage moje! - sa svojim neobičnim
obrazloženjem negodovala bi Sara, na zadirkivanje nje-nih drugarica. Davidu je
ta njena igrarija činila slast, u nekom od kritičnih momenata njihove veze.
- Saro, šta kažu tvoje veštice na onu našu
sinoćnu svađu? A, šta kažu? Ko je u pravu, ti ili ja? Ljubomorno pseto moje!
- Čuj njega. Šta bi
rekle uštve? Ništa! Naslađuju se mojim suzama, ali za kratko. Dobila je svaka
svoje, dobro bi ih isprašila po turu. Sinoć je Crnkinja - Avetinja nadrljala
svojski, eno je sad pokunjena nosa visi o kotliću u toaletu hi-ha-ho-hu, sve po zasluzi, dragi moj! A i ti ćeš polako,
nastaviš li sa svojim besramnim lažima i zakulisnim radnjama! - odbrusila bi mu
spremno Sara.
Volela je da prkosi vešticama, svakoj
ružnoj pojavi, zabadajući čiode u njihove ništavne zakrpe. Prva veštica, Riđana - Furija, visila je zakucana na
polici sa knjigama, tik iznad njenog kreveta. Opako bi joj se rugala, kad god
bi je zahvatio nečiji gursuzluk ničim izazvan. Kako kroči iz svog dražesnog
sveta nabasala bi na neku ružnu pojavu. Obično bi je kulturno zaobilazila
držeći se svojih prefinjenih merila ponašanja. Ali kada bi joj bezosećajno
gazili po prstima, izazovno se unoseći u lice, bila bi ratoborna na sebi
svojstven način. Sarin oštar jezik bi ih sasekao u korenu zločestih namera.
Savest joj je bio putokaz i nije želela da ga izgubi na nekim od šarolikih
prepreka sudbine.
- Ne pilji u mene kao u čudo, cinična
gaduro, hoću da spavam, a ne da se sa okorelom zloćom do jutra zamajavam.-
skresala bi joj svojski Sara .
A onda bi ljutito ugasila svetlo, bežeći u
san.
Drugu vešticu, Žućanu - Osionu, dobro je učvrstila čiodama na tablu za poruke,
odmah do ulaznih vrata, gde bi joj pri izlasku iz kuće, okačila o nos poruku,
- Žuta mirna! Tvoje je tu da visiš
veštice, a ne da perlijaš tom metlom koje kuda! Zapaliću te krparo usukana!
Gle, ti nje ulizice! Pokrij to tvoje zločesto lice!
Treća veštica, Crnkinja - Avetinja, našla
bi se zbog čestih kazni okačena u kupatilu o ručku vodo-kotlića. Kad god bi
Saru dotukao krivo nasađen dan, ona bi joj pri tuširanju podozrivo odbrusila:
- Šta buljiš Baba Sero? Tvoje je da puštaš
vodu! Da zaradiš boravak u ovoj kući! Ne iščekuj moje suze da se ne bi našla na
ulici! Ma nee,... u kanti, u kanti za
đubre, pa se frajlaj do mile volje sa onim dosadnim mačorom,... eno ga opet
arlauče, treba mu društvo lepotice. Da te se dokopa,...e, da mi je videti kako
bi tad izgledala!? Ha, ha, mogu misliti! Horor! O, Gospode dragi, da me sad
neko čuje pomislio bi da sam načisto fijuknula.
mirna! Tvoje je tu da visiš
veštice, a ne da perlijaš tom metlom koje kuda! Zapaliću te krparo usukana!
Gle, ti nje ulizice! Pokrij to tvoje zločesto lice!
Treća veštica, Crnkinja - Avetinja, našla
bi se zbog čestih kazni okačena u kupatilu o ručku vodo-kotlića. Kad god bi
Saru dotukao krivo nasađen dan, ona bi joj pri tuširanju podozrivo odbrusila:
- Šta buljiš Baba Sero? Tvoje je da puštaš
vodu! Da zaradiš boravak u ovoj kući! Ne iščekuj moje suze da se ne bi našla na
ulici! Ma nee,... u kanti, u kanti za
đubre, pa se frajlaj do mile volje sa onim dosadnim mačorom,... eno ga opet
arlauče, treba mu društvo lepotice. Da te se dokopa,...e, da mi je videti kako
bi tad izgledala!? Ha, ha, mogu misliti! Horor! O, Gospode dragi, da me sad
neko čuje pomislio bi da sam načisto fijuknula.
четвртак, 6. фебруар 2020.
OnaKojuValjaSlušati New Roman by Nelly Poerich 1.Vlog💋
…psst..Halo, samo trenutak,
Cenjena Nada, je na vezi… užurbana novim kazaljkama vremena saplete se
tumarajući snovima da dokuči javu…. Odraz
Neka čudna tmina se jezno ušunjala u usnule nade starosedeoca Beograda,
i mladeži koja odasvud navire, umrežena
virtuelnim komponentama komunikacije. Upečatljiv trag nespokoja se gotovo
svuda ogledao, baš kao u nekog nemilog stranca, naročito iza ponoći znatno
uveličan uličnim svetiljkama. I pored svesrdnog opiranja nekakva
prinudna pognutost u duhu gospodstva se
nazirala na nisci proteklih godina koje su poštapane strepnjom zakoračile u
novi vek..
Ljubav zbunjivo posustaje, pred
dugim tipkanjem magičnih dugmića,
neumorne tastature, hladnokrvnog kompjutera, opažajući samo ona srca koja napaja
krvotokom. Ogoljena žutom
štampom, kao kakva prostitutka, zazire od svakog bahatijeg mračnijeg ugla
ili pločnika, pa i od tog ubitačnog čvrkanja , uvek na
meti gadnih virusa. I kad bi se u
iscrpnom naporu odupirala pohotnim sladostrasnim užicima, da sačuva svoje
dostojanstvo, neki bi je dokačio, onako s leđa, klošarski. Zaražena sistemom,
gordila bi se poput čelične lady, pokazujući i pesnice ako ustreba, ali bi
ubrzo prozvana od Vaseljne, posustala u toj borbi sa vetrenjačom, i pala u
postelju neuništive negovateljice Nade.
Okrepljena njenim čarobnim
napicima, iznova se pridiže, i nastavi da sledi puteve svog plemenitog srca, i kad je dokači strepnja od
granica, nekih novih daljina. I sad je pri zalasku Sunca, naglo prikoči Carinica Tuga, kao da je najokorelija krijumčarka droge, te
opet neodlučno zasta, kršeći svoje lepo
izvajanje duge prste umetnice. Bol se poneo izrugavanjem, preturajući po njenim
elegantnim koferima ukrašenim zlatnim rubovima i drškama. Ljubav se najednom
okuraži normalnošću koja se najviše čuje i najduže traje. Otresito štiklama
probode tog dosadnog obada, koji se obadao oko njenog damskog šešira. A Tugu
oduva taman toliko, koliko da joj utekne
u pravcu lastinog repa.
“Moram požuriti, pre nego dva suprostavljena veka krenu da raspinju
kazaljke do bestraga” , - bodrila je sebe naglas ta poželjna naočita ratnica “
Romantika se drži na slamci spasa, u strahu da zauvek ne potone. Anđeoski
ribari zatajili, da je bar oni spasu nekim veštijim zamahom božje udice”.
Sitni sati su se sve bezvoljnije
ukrcavali u turbolentni voz vremena u kome je umetnost lepote i
preživljavanja za većinu postala misaona imenica. Samo bi njegovu halabuku
i drske zvižduke ispratio, odvažni lavež
pasa i nehajni vetar sudbine..
SARA U NOVOJ KUĆI
*Halo, Kosmos,… Ljubav je
glavna glumica na sceni života, zato je pustimo da svoju ulogu odigra do kraja*
Sara sa ženskog aspekta pravde…
Nevreme je gromoglasno spuštalo svoje preteće oblake na
usnule krovove domova, bahato udarajući prstima posrnule sudbine. Vetar je svu
noć zavijao, kao planinski,ogladneli vuk, lupajući u krila prozora od
Sarine spavaće sobe. U jednom, od svojih besnih naleta, uortačen s promajom,
jako ih zalupi. Puče staklo i rasu se po podu, a par staklića padoše pokraj
kreveta u kom je Sara spavala. Tresak je probudi, da naglo skoči, uzrujana snom
koji ne odsanja. Tajanstven lik, čudesne moći, osta da treperi u njenim
praktičnim mislima. Nema ni nedelju dana od kako se uselila u novu kuću. Od
komšija još nikog ne poznaje, osim znatiželjnih pogleda koji je pri dolasku i
odlasku kući, pomno prate. Njena nonšalantna ne-posrednost se oduvek protivila
malograđanskoj radoznalosti , i sada
čvrsto reši da podrži aristokratske manire, da ne podlegne najezdi
omalovažavanja. Zgrozi se od svih zakulisnih radnji, gde zluradost gazduje
služeći se prostaklukom. Kad god bi joj lukavo ponudili neku od svojih jeftinih
caka izbegla bi je u najširem luku. Isprepadana, ponosnpodiže glavu i svojim finim prstima, odlučno protrese
svoju dugu, plavu kosu, ulepljenu znojem. U mraku bojažljivo požuri da napipa
telefon, da pozove njeno najdraže biće na svetu, njenog Davida.
- David je nedostupan. - usplahireno
promrmlja. Posle nekoliko pokušaja da dobije vezu, časovnik joj pruži odgovor
preklapajući kazaljku strepnje sa otkucajima njenog zaljubljenog srca.
- Još leti ljubav moja, ima još dobrih par
sati do Njujorka.
Vetar je i dalje zavijao, ali mnogo
slabije. Udaljavao se cvileći, kao kakav pokunjeni krivac ostavljajući za sobom
nesnosan trag. Sara skupi hrabrost, upali lampu pokraj kreveta, i pažljivo na
prstima, da neki od staklića ne nagazi, nazu svoje ružičaste papuče. A one čiodne, koji su joj oštricom pretili,
oprezno pokupi i požuri da zatvori prozor. Zasta tek toliko, koliko da
prekornim pogledom, isprati nehajni vetar sudbine podržavajući se svojim visoko
uzdignutim potpeticama. Nikoga nije bilo sem gordih jablana i šaputanja uskomešanog
lišća stoletne lipe, čije su grane bile nadohvat razjapljenog prozora. Silinom
volje pokuša da odagna unezvereni strah,
gde se često zna pritajiti kao osumnjičen begunac. Špijun, koji vreba prigodan tren iz skrovišta mrklog
mraka, ne bi li utekao u bezbednu bazu svojih podataka. Sara, uzdrhta prozrena
težnjom, otresitije strgnu najbliži list
i prine ga blago otvorenim usnama ne bi li zaustavila buicu straha.
Požuri da se vrati u krevet, da se ponovo dočepa nekog lepšeg komada sna, ali
ga tiha jeza odagna. Strah se sve više odbijao o njene štitove hrabrosti,
kojima je u zluradim trenucima, odveć maestralno vladala. Uvek budna znatiželja
je podrža da iznova upali svetlo. Njen prvi pogled pade na baka
Magdalenin, zidni sat, koji je u svakom
njenom stanovanju bio okrenut ka istoku. Velika kazaljka kao da je dahtala upinjući svaki atom
otkucaja, kako bi u dozvoljenom intervalu hitre sekundare zaobišla
debeljuškastu trojku, dok se mala minutara poigravala sa nadmenošću osione
jedinice.
Sara se slatko nasmeši svojim čudesnim
vijugama, njihovom visprenom baratanju rečima u kritičnim okolnostima sistema,
pompeznog kralja, nekog novog sveta. U njenim širom otvorenim očima, san se
zapleo u uglove njenih gustih trepavica i nije bilo sile treptaja da ga ubedi da je vrati u oazu pospanosti. Sleže pomirljivo
ramenima i sede za kompjuter da prelista
sajt klinike, u kojoj će njen David raditi. Nedavno je magistrirao medicinu na
Oksfordu. Kao vrhunski stručnjak za kardio-vaskularne bolesti, odmah po
završetku školovanja dobio je posao u Njujorškoj prestižnoj klinici. Priznate
američke kolege u njega su polagale
nadu. Na početku se protivila njegovom odlasku na dve godine, ali je na kraju
popustila pred neizbežnom odlukom, gospođe
sudbine. Oboje ambiciozn, često su posle
strasnih izliva nežnosti, s pričama do usijanja dočekivali zoru. Kovali su
planove svako na svom nakovnju, nekad bučnije, a nekad tiše, zavisno od vrste
uzora, koje su primenjivali iz svojih „hercom“ srodnih profesija. Maštarije su
im svodile različitost na pristojan nivo emocija, koje su ih tesno držale kad
god bi se nekim jačim sudarom rečenica odbili od tolerantnosti i poštovanja.
Znali su se i povući u preku tišinu na nekoliko dana. Ali svaki jaz ubitačne ćutnje, Saru bi oprljilo
kao žar cigarete, i gorko prisećao na riskantno iskustvo u koje bi je mlado i
naivno srce dovodilo. Gasila bi opuške ljutnje suzama koje su je navodile da
popusti pred ljubavlju koju joj je David pružao. Većinom bi ona bila ta koja bi
ga prva pozvala, našta bi on kao „rasan bik“ dojurio stamenim korakom i svojim
govorom tela potvrđivao tapiju
vlasništva nad svim njenim adutima. Uspevalo mu je, jer njena potreba za
sigurnošću je vapila, proganjajući je čak iz ranog detinjstva. Mrzela je samoću
kao niko na svetu, tu dosadnu hulju,
spremnu da uguši veličanstvenost sladostrasnih želja u hladnoj postelji, nalik mrtvačkoj. Sara je
volela život ispunjen ljubavlju,
dragocenu čarima, na koju svaka žena polaže pravo. Njezinu brzopletost je pravdala svojom
kardinalnom preosetljivošću, u rasko-raku sa koleričnim vatrenim temperamentom.
Posedovala je žandarski njuh i kad god bi nanjušila opasnost bilo kog tipa,
držao bi je pod valjanom kontrolom. Znala je negde u dubini svoje prijemčive
duše da su njena dishar-monična stanja
dosta proisticala iz poslova koje je prihvatala, zbog kakve - takve
egzistencije. Osim Davida neki drugi
siguran oslonac nije imala. Daleko od svojih, od varoši u kojoj se rodila,
snalazila se sama. A i sada se mora vratiti
sebi i zauzdati uzde svog sve
nemilosrdnijeg života. Zabaci kosu unatrag, mašući glavom da bi se odbranila od
najezde misli i razbistrila pogled od navale slika prošlosti. Zgrozi se od strujnih protoka kroz njene
nervne zavšetke i grčevito se dohvati otresitog stava. Odbojno odusta od listanja
prvog poglavlja svoje knjige života i uvek propratnog sažaljenja, piljeći u
stranice sajta još delom odsutna, zatočena
u lavirintu sećanja. Zapali cigaretu, iznoseći čvrste argumente kako
bi opovrgla bezočne napade slabosti. I
dalje zureći u ekran kompjutera, dozvoli suzama da iznesu svo smeće koje se
poslednjih meseci skupljalo u njenoj duši. Kad oseti olakšanje, iz
predostrožnosti ustade i pođe ka razbijenom prozoru da snimi bezbednost
situacije napolju.
- Nigde žive duše. - prošaputa sebi u bradu.
Kiša je pljuskom sve rasterala i ujednačeno
dobovala po krovovima, svojim krupnim kapima. Ulice su bile vlažne, prošarane
palim lišćem i grančicama otrgnutim olujnim naletima vetra sa obližnjeg
drvoreda. Ni utihnuli otkucaji sata nisu povoljno uticali na njen razbijeni san, koji se kao neko nevaljalo
derište, opirao toploj postelji. U par
radoznalih koraka vrati se i sede za
kompjuter da otvori svoj e - mail, da
proveri da li ima neki potvrdan odgovor od novinskih kuća, kojima je slala svoj
CV za nov posao.
- Ne mogu da verujem! - ushićeno povika,
brzo brišući tragove prethodnih suza. Njene zelene oči se zacakliše kao u
mačke, u kojima se ogledala sreća.
- Nije sve tako crno, - seti se stare
pesme i poče da je pevuši - i ja sam dete sreće.... - Napokon da se i meni
otvore ta famozna, veličanstvena vrata uspeha! A iza tih vrata, šta? Jedna nova Sara, naravno! Prava! Hm! Yes! Štiklom
gazi, a nogama mazi!
Ushićena, zaboravi noćnu moru, zamenivši
je snom koji je oduvek priželjkivala. Radosno skoči, zbaci s' nogu uvis svoje
papuče i požuri da obuje cipele sa najvećom štiklom. Uspravi leđa, automatski
uzdižući ramena i glavu, i krenu da uvežbava svoj graciozan hod, stabilnim i
odvažnim korakom. Kolena bi je, pri nekom koraku, izdala klecanjem. Ali njena
snažna volja, po-držana upornošću, terala je napred. Iz nove kuće spremala se
za novi zaokret u svojoj karijeri, kao i u životu. Ogluši se na zavijanje
vetra, na vapaj srca za Davidom i na sva druga dešavanja koja su išla mimo nje!
- Urednica ženskog magazina „Dama sa
stilom“, wow! Sjajno! Ona, koju valja slušati! O, Yes! Ta sam! -poskoči detinje
od radosti i otpoče dijalog sama sa sobom.
- Napokon posao za koji sam se školovala,
koji volim. Obožavam! Yes! Yes! Yes!
I u zanosu svog blistanja dokači je
revolt, pa požuri da nekom od svojih
žaoka sa slašću začikne svoje tri sustanarke, tri krpene veštice koje radoznalo
isturiše svoje ružne noseve.
- Heeej, veštice - slepice, rugajte se,
gnušajte belosvetske abronoše na tamo neku prosutu laž kojoj vešto pribegavate,
kao i tim vašim ofucanim metlama. Vaše stepenice su podrumske, uvek prašnjave,
mračne, strme, u propast vode. O, sa kim ja živim,.. sa kim traćim svoj
genijalan kod.
Njena lucidnost propraćena smehom je sve
brže uvodila u graničnike impresivnih moždanih vijuga konektovanim sa nekim
drugim svetovima. Ideje su prštale kao vatromet. Kreirala ih je kao na
pokretnoj svemirskoj traci između dve galaksije.
- Genijalnost mi je uža specijalnost! Yes!
Pet godina sam se zamajavala sa kojekakvim posličcima i nadobudnim šefovima uf!
- zgrozi se Sara i pri samoj pomisli na to dangubno vreme. Sa prkosom se okrete
svom ljubopitljivom izrazu u ogledalu koje je nagradi nesvakidašnjom bistrinom.
- Lepo je imati veru u sebe, a i
strpljenje ako je cilj vidljivo zacrtan. Moj jeste, a vaš? Tu i tamo. Hm, hm, visi o nekom od klinova
uspavane nade, ili pak cuti u uglovima vaše obeshrabrene duše. A možda, možda
je baš u toj šoljici iz koje svako jutro bunovni ispijate prvu jutarnju kafu,…u
dimu cigarete koji se koluta ispred vaših očiju, u cipeli koju ne nosite zbog malenog
žulja koji vam je samo jednom napravila,…ili u onim skupocenim, slomljene
štikle koju nikako da odnesete obućaru. Ma, mora da je tu negde, tu gde je vaša
ljubav napravila najsmešniji gaf na svetu, koga se uvek rado prisećate. Znam,
sigurna sam, da ste nadomak svog skrivenog blaga. Mapa smo mi sami, naš stav i
čvrsto ga se držimo. Jer ćemo se od sada, drage moje dame i damice, dopisivati
preko novina.
Halo kosmos, molim adekvatnu frekvenciju.
Konekcija! Klik, kliiik, klik....Yees! Hallo! Rubrike ređajte se u moj moždani
folder ...Klik... Pristižu, wow, po značaju astroloških stepena:
- I kada ste same, drage moje dame, ne
poturajte ni u očaju olako rame! - rubrika, hm.. okey, Yes! Stil vam se
upravo krčka, spremite svoja čula. O, ukusima nije poželjno raspravljati? Tako
je! - Sara je stajala pred ogledalom,
kao da priča sa nekim. - Šta kažete? Dopada vam se? Nisam ni sumnjala.
- Srce odškrinite tek toliko, je l’ prvi utisak nikada ne vara!
Uja, ko je tamo, da li se mi odnekud znamo? Iz nekog života tamo? Ne, nije
moguće, zalutali duh...Tresak vratima, srca. Ah, dobro je čitava su. Yes! Okey,
okey, hm.. rubrika:
- Ne ulazite u brak dok dobro ne uvežbate
ljubavni korak! Upravo to radim, štikle ne krivite se dok njišem
zanosnim bokovima....Pazite sad!
- Kad zavodite na prvu loptu, možete udariti u
stativu. Oprez! Bez opreza ni u toalet. Zavođenje je dražesna igra samo
ukoliko ima obostrani nagoveštaj privlačnosti. Ali kada vodi u jednostranu
osvajačku varijantu može poprimati osobine nasrtljivosti. Zato spustite loptu,
pažljivo odmerite dozvoljenu zonu, pre nego krenete se razmetati svojim čarima zavođenja.
- Uvažite
sebe, da bi uvažene bile! Ni po cenu srca ne dižite ruke od sebe, drage
moje dame. Teatralnost nije loša ukoliko želite nekog da od srca dobro zabavite i nasmejete. Dalje,
idemo, idemo, idemo dalje, hm, klik,
Yes!
- Ne isterujte mak na konac, jer će te najpre vi visiti na njemu.
Preferirate sitnicama do iznemoglosti. Vaš analitičan um radi punom parom do
usijanja. Imajte u vidu da perfekcioniste često nemaju baš slavan kraj, s toga
se na vreme poštedite končanog kraha. A onda mmm ...Yes, zagonetna...
- Popričajte sa ogledalom, možda se i svidite
sebi. Saro sjajna si uprkos vrećicama od podočnjaka, zanemari! Takvu te
volim kreativno luckastu, ha, ha, …malo više regenerativnog sna i bićeš k'o
nova. Dalje…
- Osluškujte svoj glas iznutra, da vam ćutanje
ne dosadi. Evo, ja to, upravo činim. Ne, ne glumim mudricu samo je
sledim...pssst...Pokušajte i vi, nije teško, teže je prepuštanje stihiji...psst.
Potom sudbinska...
- Poslužite se srećom, kad god vam priliku za
to da. Yes!...Dalje,... Izašli ste na čistinu. Sa uspešnog putešestvija
prepričavate razne događaje. Poučeni iskustvom više ne odstupate, ni pedalj, od
svoje zvezde vodilje. A, ako i dalje težite nakom fantastičnom vrhu, kao ja.
Koraci moji jedva su čujni to moje štikle taktiziraju. Kao da sledi, ovu neosporivu...
- Sreću naučite da prepoznate jer zna i da se preruši. Koliko sam se samo puta u to uverila,.. mora
da je i sad tu negde, da iščekuje ovaj moj šašavo prepoznatljiv osmeh. A sada,
rubrika za sve prijateljski nastrojene. Yes!
- Prijateljstvo je kao slikarsko platno zato
pažljivo nanosite boje da se ne razliju u sliku od koje će te okretati glavu.
Samo polako, bez panike, sa crvenom
bojom ljubavi...uspeli ste naslikati slike u prirodnoj veličini vama dragih ljudi. Laknulo vam je!? Pomogao
vam je valjan osmeh, koliko slutim, jer...
- Sreća se uvek nađe u vašem društvu, ako
imate pravi osmeh za nju. Ha, ha,.. osećam, da me,... da me opet merka
iz prikrajka. Iz kojeg, da mi je samo znati? - poče se razdragano okretati na
jednoj, pa na drugoj štikli, oko svoje očarane ose i zavirivati u markirane
zone svojih očekivanja… U mahu dograbi s' police poletelu knjigu i čvrsto je
obgrli rukama na svoje obnažene grudi. - To je taj znak, obratiću pažnju. Drage
moje ne štedite svesrdnost. A sada dominantna
i istinoljubiva, podvučena jarkom bojom
sunca.
- Prepustite se vrlinama, a mane će
otpasti same od sebe. Ne odstupajte od vrlina previše, ako vas pikira neka otrovna strelica mana.
Uvek neka su na sigurnom, tu pod miškom u blizini srca.
- Čuvajte se loših misli, jer će vas kad-tad
povrediti. Pri njihovom bezočnom naletu zaklonite dušu, tako što će te
je obgrliti ljubavlju. A ako vas je preduhitrio neki od jačih naleta, brzo
odreagujte filtriranjem, pre nego neko loše seme te prokletinje ne proklija i
sutra vas povredi. Naravoučenije, sistem vrednosti gradite na zdravim osnovama,
dobrih misli. Zatim ovu, rizičnu pretencioznu...
- Prijateljicu imajte na umu, ali nikako u
spavaćoj sobi! Okey. Objavite na sva zvona, ili pak okačite na
najvidljiviji zid vaše duše. Jer...
- Idealnog nema ni ti takav nisi, zvezdana smo
šema nebeskog sistema“...Tako je,.. gle mesec se šunja oko mog prozora.
Kao da hoće k' meni. Mora da sam mu jako zanimljiva. A
sada sledi rubrika verodostojna prethodne...
- Zadržite normalnost i kad vam se kule sa
gradovima nude. Ponos
potkrepite ljubavlju i ne padajte na
laskave zastavice uspeha. Stilizujte korake na pokretnoj traci normalnosti, a
onda ih pustite u svet. Bravo!.. A sada obratite pažnju. Sledi neprikosnovena, istinita rubriketina...
- Bićete svoji, samo ako se otarasite
kompleksa! Pih, glupavi kompleksi, ima ih svuda, prosto gnječe, melju,... Pih!
Skidanje pojedinih je mukotrpan trud i zalaganje! Ukoliko vas neki, poput
pijavice isisava, smesta im se oduprite svim mogućim sredstvima pogubnih za njih. I meni su neke
kačili, ali bezuspešno. Otarasila sam se istog trena tih ubogih tegića, da sada
lakše hodam i delujem....Ah!
- Ljubav je najjača karika koja odoleva svakom
zubu vremena. Ljubav, ta nepresušna tema, posmatrana sa raznih aspekata
koja se uvek svodi na njenu bliznakinju ljubav. Uostalom kakav bi život bio bez
nje. Slažete se, zar ne? A sada mir u publici, aplauz obično dolazi na
kraju,...
- Ljubav
je glavna glumica na sceni života i zato je pustimo da svoju ulogu odigra
do
kraja. Seksipilna kakva jeste, zato ne dozvolite da je strast ubije,
pre nego se dogodi. Neka poživi još mnogo, mnogo leta. Uh, nekom moja izjava
smeta. Mora da se neki pakosnik ukačio na moju frekvenciju. Baš krči, Halo
Kosmos, konekcija...Yes! Heruvimi nam odašilju sjajnu pouku, beležite je
doslovce,
- Lepotu, ako silno želite, po dobroti ćete je
i dobiti. Mnoge dame danas podležu koje- kakvim tretmanima da bi
zadržale lepotu uprkos godinama. Postoji tajna formula koju retko koja
primenjuje, a to je uputstva koje im diktira dobrota. Šta, ne verujete mi? Ok,
ima vremena , uverićete se. Zlu ne trebalo, za svaki slučaj, uzmite svoj
diktafon duše, uključite ga i sve snimite.
Ne bojte se godina, jer će one biti najbolji dokaz, kako zalazite u njih da ste
sve te recepte primenjivali, baš onako kako vam je nalagano. Vaš pravi lik će
se pokazati u zrelim godinama. Čemu malodušnost, dok
postoji nada, zato smesta, drage moje dame, zapišite i ovu mudroliju...
- Samoća prija samo ako se odreknete srca!
Raskinuli ste vezu i sve vas živo nervira, povlačite se u osamu zazirući od sveta. Na putu ste
jedne od njenih kobnih faza, odricanja srca. Suze, tuga, bol, patnja ni pod
razno. Napravite mali predah i ponovo se vratite sebi.
- Ako vas izbegava ljubav, ni u ludilu ne
padajte u očaj. Dohvatite sa neke otkačene police možda baš tu leži vama suđena
knjiga. I na kraju zahvalite se svemu što vas nije ubilo, jer vas je zasigurno
ojačalo.
- Ko ovlada sobom ovladaće svime. Okruženi
ste svim potrebnim alatkama: nadom, voljom, samokritikom, srećom i uspeh neće
izostati. Verujte! A onda stabilnim korakom, dalje.
- Vratite se u svoj svet i nastavite da ga
gradite. Ne paničite! Polako. Materijal se uvek nadje dok ste u službi
Volje.
- Usled bahatih uz sebe, predostrožnosti radi, imajte
adekvatan dozer; koliko sa kim otvoriti srce, koliko kome dozvoliti da
se približi vašoj teritoriji i da zadire u vašu intimu. Energija kruži, tačno,
glasajmo za pozitivnu. Štitimo svoje magnetno polje. Lepo kaže i pesma „Ne
nemoj mi prići ako ces ga narusiti „.
- Možda
ste baš vi ta mačka sa devet života”. Ali ne shvatite je zdravo za gotovo! Pazite! Ne
pentrajte se koje kuda! Nije poželjno skakanje sa meseca i tumaranje po
mesečini, a ni ludiranje po lestvama kojima
se sunce pentra pod oblake. I krov zna biti rizičan za tako neke mačje
akrobacije. Visine su primamljive i lepe, ali traže adekvatne pripreme i
primerene rekvizite. Takođe ne oštrite nokte na svaku opasku uperenu protiv
vas, već…
- Beskrajno volite i kad vam se učini da
nemate koga! Upravo srcem podvlačim ovaj sladak rezime , a i vi ukoliko
se ne varam. Ponesena euforijom sreće, Sara, nastavi svoju probnu ceremoniju po
sobi konektovana za galaksiju sunčevog sistema.
Pred samo svitanje, Sara , okonča svoju
probnu ceremoniju, skockanih rubrika, kojima će ovekovečiti “Damu sa stilom“,
...Ona koju valja slušati.
- Okey!
Malo sna nije na odmet! Da mi ispegla ove moje podočnjake! Au,...ala sam
ubledela, našta ličim!...Crnkinja Avetinja,…pa, pa, veštice…ćao štiklice!
Zadovoljna obrtom situacije skinu svoje
cipele sa štiklom i baci se u krevet. Tek što odrema neka dva sata, oglasi se
budilnik sa mobilnog telefona. Nikako joj se nije išlo u prodavnici obuće, gde
je radila kao prodavačica. Noge su je bolele od stalnog stajanja, toliko da im
čak ni uveče nije lako mogla naći pogodno mesto na zidu. Odluči da da otkaz
telefonom. Čim obavi razgovor sa namćorastim poslodavcem, oseti olakšanje.
Nevenka Nelly Poerich
sva prava zadržana
strogo zabranjeno svako kopiranje i postavljanje na druge kanale
***