субота, 5. фебруар 2022.

TIHA ZIMSKA NOĆ poetesa Nelly Poerich

 




Tiha zimska noć miriše na vino

 u senku meseca osećaj se zbio 

tvoje hrabre korake poledica slama

 a ove moje drske obuzdava dama

 Naš dvorac iz bajke zatrpan je snegom

 nada bodri srca premorena begom

 zaškripaše kočije rasteraše ptice

 naše bajne snove sada lutalice.

 Ah, ta luda ćutnja potkovana strahom

 potpiruje želje dobrim starim Bahom

 razležu se note prekrasnim salonom 

a ti kao dete igraš se balonom. 


Salonke se drže s valcerom u taktu,

 ne bi l me ko nekad prigrlio slatku

 Haljina ocrtava svaki delić draži

 a tvoja se ruka u vazduhu traži.

 Vatra u kaminu najedared buknu

 kad lovačka puška iz daljine puknu,

 poskočih ko srna u okrilje tvoje

 tamo gde još živi dah ljubavi moje.

 Snena zimska noć kao maca prede

 neke nove pahulje stazama se lede

 šapat čulnih usana poput kapi meda

 neka čudna sila odozgo nas gleda.

Poetesa Nevenka Nelly Poerich