👄6.Blog L&M ISTINA, ZVANA MOJ ŽIVOT
Sunčan letnji dan je protutnjao kao tramvaj nedaleko od moje zgrade na Novom Beogradu u elitnom A Bloku, žureći da se što pre smeni sa sumrakom koji se spuštao trotoarima. Ulične svetiljke su već žmirkale poput semafora svakom nespretnijem prolazniku kad bi se zateturao nekom čašicom više nakon napornog radnog dana. Izmamile su mi smešak nakon puno obaveza uspela sam sve da završim pre Marka. Par puta smo se čuli kako bi se uklopili vratiti skupa kući, ali neka nova porudžbina Sikter 52 linije nas je zakočila i u želji da svratimo negde na večeru. Stajala sam kraj prozora perfektno doterana, na trenutke izvirivala, ne bi li ga ugledala. Namesto njega ugledala sam pun mesec koji se pomaljao iza nekog izgubljenog oblačka. Udahnuh duboko vazduh i zadržah ga ispravljajući stav i držanje koje nije baš bilo za pohvalu za vreme ove sezone boravka u beloj kući. Trebalo je izneti sav teret na nejakim plećima. Da mi nije bilo Markovih stamenih, a i tatinih, teško da bi ikada uspela da se suočim sa istinom zvanom moj život. Negde u daljini je sevalo kao i meni ispred očiju u sijaset situacija tada, suočavajući se i sa sobom i sa mojima i celim svetom, te sam po izlasku donela rigidnu odluku da se povučem na neko vreme od svega, onoliko koliko to meni odgovara. Psihički se moram dovesti u red, a i zatražiću i pomoć stručnog lica ukoliko mi bude bila potrebna. Ne nije me stid, to sam uradila i prošle godine. Ne, Nije me stid zatražiti pomoć. Ali za početak potreban mi je odmor, odlazim na jedno mirno mesto gde neće biti telefona i ljudi, osim Marka niko baš niko. Nadam se da će svi razumeti.. Pričala sam to početkom jula u Premijeri. Iznela sam i moj razgovor sa očuhom. Videli smo se na ručku , pružio mi je pomirljivo ruku, razumeo me je, ili je to tako želeo da izgleda, zato što brine o mojoj mami jer je voli, iako su se razveli, ponovo su skupa. Mesec mi je zarolao film deset, jedanaest godina unazad kad su mama i tata isto tako pokušali da posle 16 godina braka da spasu svoju ljubav i pored razvoda, ali nisu uspeli, a da li će mama i Andrej ne znam. Iskreno volela bih kao što sam i onda silno želela, jer mi je bila bitna sreća mojih roditelja, u ovom slučaju mi je najbitnija mamina sreća, jer on je njen izbor. Tatu kad vidim u nekim situacijama emotivne skrhanosti bude mi ga žao , jer znam da mamu nikada nije preboleo, što često i kaže. Zna to mama i njoj ga ponekad bude žao, kad je ne obuzme onaj odvratni bes koji sav pripisuje tati, zbog nerašćišćenih odnosa u braku, kada osvetnički gubi kontrolu nad razumom i postupcima polivajući ga vodom i sl. Kažu da od ljubavi do mržnje samo korak nas deli, da to je ona hit pesma, ako je tako onda tu još uvek ima ljubavi onako kako ja to volim da kažem ispod pepela nekih starih razloga. Ravna linija sigurno nije čim ja stojim kao vod da preusmerim te struje da ne dođe do strujnih udara kad krenu izmeđju njih.
Na zvuk telefona se trgoh bio je to Marko, a i za njega se čuo tata.
- Ćao oko, malo smo se zadržali izvini, i tvoj tata je sa mnom
- Kako, zašto - uplašeno upitah
- Onako, nije ništa samo mu je falilo društvo, navika iz rijalitija, pa znaš da se nismo razdvajali u Zadruzi dok ti nisi ušla..
- Marko ne teraj vodu na onu vodenicu potočaru , ne meljem brašno nit mesim hleb to ti je poznato.- uzvratih ironično, sa istom onom odbojnošću s kojom sam ga gledala pre ulaska dok su se on i Jelena družili u imaginarijumu. Tad sam i donela odluku da presečem to nešto što mi se činilo katastrofa sa ove strane ekrana.
- Luna, jesi tu? - iznova me trže Marko
- Tu sam, a gde bih bila čekam vreme da krenem na snimanje. A, a ti nisi mogao da se ranije javiš ?
- Ako mi veruješ nisam do pre 10 minuta sam bio kao na pokretnoj traci, sve je trebalo odraditi i propratiti kako posao nalaže.
- Jeste, jeste Luna samo što je stigao, ubacivao se Gagi.
- Daj mi tatu.- ljutnuh se ne koliko na današnji Markov radni dan već na onu tamo priču koju sam jedva progutala, hm mislima da jesam, ali je još nisam svarila. Svaki put bi se to osetilo kad bi se dotakli i indirektno te bljutave teme.
- Reci Lunči- s puno ljubavi će tata
- Tata jesi se čuo sa Ninom kako su, šta kaže?
- Jesam, dobro su, sve je u najboljem redu, spremaju se za more... Mislim da idu u Dubrovnik, pa će posle u Bosnu. - referisao je tata
- A dobro, važno mi je da su dobro, da ne brinem, Znaš me već lakše mi je sad, sad mogu na snimanje.
-Ne brini ljubavi, sve će biti ok Pusti ovo ono .
-Ok. u pravu si , sve na kraju dođe na svoje, hvala ti ljubim te, daj mi Marka
- Ljubim i ja tebi, evo ti Marka , sad će on kući sam da malo proćaskamo, nismo odavno.
-Ćaskajte vi dok ja ne završim emisiju, dajem vam ceo sat vremena,
i neki minut više.. a Marko nek dođe po mene obavezno. Emisija se
završa se u 21 h.
- Ok dogovoreno Oko, stiže tvoje oko. - reče Marko, pa dodade - a gde ti je Loli?
- Loli me danas ceo dan kulira zbog juče što je nisam vodila sa sobom u grad. Eno je zabila njušku u svoj krevetić, ignoriše me pseto, izležava se kao prava. Ma pufnica show
- Na gazdaricu. hahha
-E jeste da znaš, zato pazi šta radiš i kuda vrludaš da te ne stavim na
žešći ignor.
- Oko čuvaj sjaj u tvojim lepim plavim očima da mi večeras blistaju najlepše moguće širom sveta. - - Hajde srećno , dolazim po tebe, dogovoreno!
- Važi Hvala.
Zvala sam taksi pre par minuta.
Ček, čuje se sirena ispod prozora, da vidim da li je moj?
- E stigla su dva taksija, žurim, žurim, da mi ne ode jedva sam ih dobila. Ćaooo, ljubim ćao.. rekoh u hodu i istračah iz kuće ...moj taksi sam uhvatila u sekundi...
Nevenka Nelly Poerich
SVA PRAVA ZADRŽANA
Sledi,...
Predivno
ОдговориИзбришиHvala💗
ОдговориИзбриши