Kad nekad tako ostanem sama
U mome srcu otpočne drama
Na scenu izađu svi oni sati
Koje nam tuga sebično krati.
Škrtari vešca sa našom srećom
I sad je paja sa crnom svećom
Seče je resla do zadnjeg šava
A ja je s visine gledam ko prava
Neću da verujem nikom sem srcu
ni kad nas pretvara u njenu skicu
ni kad nas pretvara u njenu skicu
Ni kad ti se udvara ko ova tama
Koja nam puteve očito slama.
I sad se napravi slatka I mila
leprša sobom ko nežna svila
a mi se ponesmo skopčani željom
ko jesen dunjom mirisnom zrelom.
Htede nas preseći, ko pupčanu vrpcu
od majke prirode začetu klicu
dlaka je falila da ne bi nade
dlaka je falila da ne bi nade
I reče za vas anđeli rade.
I da nam Ona slučajno dodje
mi bi joj rekli da nas se prođe
žrtvovali tugu za još života
u kom se ogleda samo divota
mi bi joj rekli da nas se prođe
žrtvovali tugu za još života
u kom se ogleda samo divota
Poetesa Nelly Poerich
zaštićena autorska prava
Нема коментара:
Постави коментар