Od toliko glasova u glavi
da li je pogrešan il pravi
ni rodjeno srce ne čujem
da li je pogrešan il pravi
ni rošeno srce ne čujem
i kad nekim slučajem uspem da prečujem
sve ono što nas vređalo pre
uposlim suze da speru sumnje sve
da plod ljubavi izova zre
ma kako da se otrgnem od svega
što me seća na njega
I taj prokleto muževan glas
Volim tte. mislim na nas
Danju glumatam kamen
a noću buktim ko plamen
Povodljia ispadam luda
ko da živim od svačijeg suda
Uzeću srce u svoje šake
i spustiti na grudi odlučne jake:
Molim vas ljudi stanite,
Ludilo zvoni u mojoj glavi
i majčine reči me bune
na srce zabranu prilaska stavi
Ah kad bi to tako moglo
kad moja ljubav tu živi!
Blagom ga zameniti mogu
al zadugo ne, ne
Oprosti majko
Ne mogu!
Biću svojeglava do kraja
jer iskrena ljubav Nas Spaja
Nelly Poerich
Sva prava zadrža
Нема коментара:
Постави коментар