петак, 7. фебруар 2020.

OnaKojuValjaSlušati💜New Roman by Nelly Poerich💙SARINO ČAROBNO JUTRO💋/ 3. VLOG


 


*Imaćete priliku, kao urednica, da svojom visprenošću potkrepite reči i prenesete u ženski magazin „Dama sa stilom* Sarino čarobno jutro...

 

Požele da još jednom pročita e - mail, u vezi novog posla, da  potvrdi informaciju,  datum i vreme  javljanja.

- Ipak je to ovo čarobno jutro, nisam sanjala. Wow! -  požuri u kupatilo da se osveži.

Besprekorno se doterivala za odlazak u novinsku kuću. Samopouzdanje joj je raslo iz časa u čas, a posebno kad se u ogledalu odmerila od glave do pete, pri izlasku iz kuće. Kosu je blago uvila i pokupila u otmenu punđu. Diskretnom šminkom je samo pospešila govor njenih zelenih očiju, a pune usne je oivičila kreonom boje trule višnje. Te usne su bile spremne da negoduju na svaku nepravilnost u startu. Obukla je elegantan kostim boje slonove kosti. Zavodljiv kratak sako, kopčao se samo jednim ukrasnim dugmetom, savršeno slivajući niz njen vitki struk. Ispod sakoa, crni čipkani bodi se pripijao uz njene zanosne grudi, a šanel suknja je isticala skladno izvajane listove. Stopala su uživala u ženstvenim crnim salonkama sa visokom potpeticom, spremne za adekvatan nagaz na Sarinom novom  putu do uspeha.

Zaključa vrata i žurnim koracima pođe ka autu. Dva muška plava oka su je znatiželjno odmerila. Sara otresito zabaci glavu i uz krajne ozbiljan pogled učtivo zamoli mladog gospodina:

- Hoćete, molim vas, da pomerite vaš auto?

- Naravno, upravo krećem mlada damo! - uzvrati joj uz smešak, markantan gospodin sličnih godina, pokušavajući da uspostavi komunikaciju. - Vi ste novi,  ili ste u prolazu,... ili ovde živite? Zapitkivao je obilazeći oko kola s rukama u džepovima,  na momente vrhovima cipela lagano lupkajući gume na njegovim kolima. Sara je nestrpljivo cupkala u mestu bacajući pogled  na sat:

- Molim vas požurite, kasnim!

- Izvinite na slobodi, ali nisam vas viđao u ovom kraju. Kakva bi čast bila imati tako lepu komšinicu!

-Hvala.- tek, ljubazno izusti Sara, i brzo skloni pogled sa njegovih radoznalih očiju .

-Srešćemo se mi opet,.. želim vam prijatan dan! – dobaci zgodni komšija sedajući za volan i ne osvrćući se nestade iza ugla najtrošnije zgrade u novom kvartu.

Sara požuri da uđe u kola, kako bi zadržala kontrolu nad srcem koje se polakomi pred muževnim glasom zgodnog komšije. Celim putem ju je tištalo njeno aro-gantno ponašanje, pa je napravila nekoliko sitnih pre-kršaja u saobraćaju, ali srećom milicije nije bilo u blizinu. Vrzmao joj se po glavi, što je ubrzo isprovociralo njen ženski dijalog:

- Mora da lako lomi ženska srca. I da mu je put do njih uvek otvoren. Priznajem, jako zanimljiv lik! Kad bi ga češće sretala! Hm, možda bih i ja podlegla tom šarmeru! Opasan zavodnik, sa bezbroj amorovih strela! Ne mogu da verujem! I u moje srce je odapeo jednu! Ma daj, Sara urazumi se! Ohladi tu svoju lepu glavu! Izbaci ga pre nego uđeš u Novinsku agenciju. On ti sad ne treba. Ti voliš svog Davida. S' njim planiraš brak. Dve godine će proleteti brzo, a za to vreme ti ćeš biti na zavidnoj poziciji. Razni kontakti u elitnim krugovima, ugledna mesta, intervjui sa poznatim ličnostima. Sara, obuzdaj to svoje pomahnitalo srce, a onda kako hoćeš! - izgovori naglas, stigavši na parking svog novog radnog mesta.

Žurila je uz stepenice, nameštajući ljupkost na lice, a njene štikle su zvonko podržavale njenu ambiciju. Na drugom spratu, na samom kraju hodnika, bila je kancelarija u kojoj je trebalo da potvrdi istinitost biografije koju je poslala. Ispred je stajalo par mladih novinara. Sara je učtivo izbegla upuštanje u dublje razgovore, držeći preko potrebnu distancu, u poslu neprikosnovenu. Naučila je to iz iskustva, radeći koje gde. Svaka bliskost bi joj se olupala o glavu, a i po džepu.

- Sara Skitnja, neka uđe, - oglasi se sekretarica direktora novinske kuće.

Sara se brzo oglednu u prozorskom staklu, popravi svoj nemirni smešak i udje u prostoriju koja je odisala toplinom umnih ljudi. Pri razgovoru sa direktorom u vazduhu je osetila poželjan naboj samopouzdanja pri svakom izgovorenom slovu. A i korektnost, na koju je polagala celo svoje biće u svakoj mogućoj situaciji.

- Gospođice Saro, koliko sam upoznat iz vaše biografije, završili ste žurnalistiku, ali nemate radnog iskustva kao novinar. - autoritativno će direktor novonske kuce.

- Nažalost, ne. Dobro ste obavešteni. - potvrdi s izvesnom notom bojažljivosti Sara.

I čim izusti jedan od ključnih razloga uzroka, direktor je kulturno prekide, glasom u kom se oslikavalo razumevanje:

- U redu je, mlada gospođice, nažalost društvene prilike  u zemlji diktiraju kurs u mnogim sferama, kao i u ovom našem sistemu vrednosti, koji je već primetno u velikom problemu. Ako se efikasnija rešenja skorije ne iznađu  ne bi me začudilo da doživi i potpuni kolaps.

- U pravu ste. Taj atak na prave vrednosti datira već duži niz godina. Bez respekta i mladi i stari su na udaru. - otresitije će Sara, srećna što  još sa nekim deli isto mišljenje. Imala je mnogo toga na tu temu, ali se mudro uzdrža.

- Imaćete priliku, kao urednica, da svojom visprenošću potkrepite reči i prenesete u ženski magazin,  “ Dama sa stilom”- sa primetnom simpatijom, ogrnu je podrškom, direktor.

Saru ponese osećanje radosti, ali je štikla zadrža, uvukavši se u vuneni tepih pri njenom pohvalnom pokretu ubedljive potvrde.

- Zasigurno očekujte bolji tiraž lista, a i mnoštvo osvežavajućih, originalnih rubrika, koje do sada, primećujem, niste imali. - ubedljivo dodade Sara.

- Žena, ženu najbolje poznaje. - odmerivši je, od glave do pete, zaključi glavni urednik. Po vašem izgledu i načinu ophođenja, prepoznajem pravu osobu za uredničko mesto koje ste dobili. Sada sam sasvim siguran da “Dama sa stilom“, ide u prave ruke, mlada damo.

- Hvala vam na visokom mišljenju. - skromnije će Sara, pa ga iz negde prisutnog straha brže-bolje upita - Kad počinjem sa radom?

- Sada je četvrtak, hm ..dođite u ponedeljak, a ja ću vam lično, gospođice Saro, pokazati vaš office.

- Do viđenja. - reče i čvrsto se rukova sa njom u znak podrške.

- Hvala. Do viđenja, gospodine direktore! - presrećno uzvrati Sara, naglašavajući svakoj reči značaj i požuri da izvuče štiklu iz tepiha. Zamalo da izu cipelu, što izmami još veći osmeh simpatije uvrežen podrškom od strane direktora.

 

***                                   Nevenka Nelly Poerich

 sva prava zadržana

strogo zabranjeno svako kopiranje i postavljanje na druge kanale


Нема коментара:

Постави коментар