Oštrina slanog vazduha
širila se salonom
i prljavo prozorsko staklo
blistalo je utiskom
Kao zahuktali brod
sa repom od dima
moje telo, žal vrelog peska
zapljuskuješ talasima.
Prodireš najskrovitijoj
palubi moje duše
u snazi letnjeg trentka
sidra spuštah ti uže.
Zbunjena snagom ljubavi
glumom otpočeh veče
budalastom, što ne ne dolikuje
sreći koja teče.
pesnikinja Nevenka Jovanović
art Nelly Poerich
sva prava zadržana
Нема коментара:
Постави коментар